Preokrenuti kolač s karameliziranim višnjama - Upside down cake with caramelized sour cherries - Torta rovesciata con amarene caramellate

O ovom sam kolaču već davno pisala, još na početku egzistencije ovog bloga.

Mogla bih reći da se blog periodički ponavlja. Kao i moda, što više starimo to se stvari sve češće ponavljaju.

Ima u tom ponavljanju i obnavljanju i dobroga. Svaki put kad recept ponovim i s njega skinem prašinu, on je bolji i bolji. Pečenjem i ponovnim pečenjem sam ovaj recept malo izmijenila, malo popravila, malo dotjerala fotografije što je meni najveće zadovljstvo u svom tom pripremanju, stiliziranju i naravno kušanju! Zapravo je ova verzija malo i drugačija, jer sam izbacila kiselo vrhnje iz recepta. Kolač samo s maslacem je ipak pravi kolač. Vrhnje je vrhnje, i ono se kao i moda periodički ponavlja u kolačima, ali maslac je maslac. On je konstanta, barem kod mene. Kao što je i domaći vanilij šećer konstanta, ali ga obavezno zaboravim napomenuti. No on je obavezan u mojim kolačima. I to puna puncata žlica domaćeg vanilij šećera, neće kolač biti presladak od te žlice šećera, a neće mu niti aroma biti prejaka, jer taj šećera zapravo samo upije toliko arome vanilije koliko mu treba da zamiriše.

Biskvit s trešnjama - Sponge cake with cherries - Pan di spagna con le ciliegie

Ništa tu nije slučajno, sve je pomno isplanirano u ovoj vrlo “zen” priči.

Nisu se trešnje same popele na kolač, i to slučajno,  a nisu ni slučajno popadale po crvenom kineskom stoliću prije nego što su završile u i na kolaču.

Nije taj crveni kineski stolić sasvim slučajno postao podloga za ove fotografije kao što nije slučajno dospio k nama. Nije, čekao me je u trgovini azijskog namještaja i bila je to još jedna ljubav na prvi pogled. Bila je to jarko crvena, strastvena ljubav, isto tako jaka kao što je jaka moja ljubav prema trešnjama.

Sve ima svoje razloge, i crveni kineski stolić, i blizina Kine i Japana, i crvene trešnje koje tako kratko traju kao i njihovi cvjetovi koje u Japanu zovu sakura, i moja snažna ljubav prema trešnjama. I kontempliranje cvijeća ima svoje razloge. U Japanu kontempliraju cvjetanje trešanja i to je pravi festival, zove se hanami.
Hanami, kako to snažno zvuči, kako to vrlo “zen” odjekuje! A traje kratko i lagano je kao cvjetne latice koje otpadaju sa stabala i pretvaraju proljeće u zimsku vijavicu.

Preokrenuta torta s jabukama - Tarte tatin with apples - Torta rovesciata con le mele

Jel vam ikad mozak potpuno stao, ali onako totalno, ni mrdac, ni slovo u glavi, niti na papiru…totalna ništica, praznina kao rupa bez dna.

Tišina, kao pred nevrijeme, a sve je pod pritiskom kao kad muk u glavi guši sve oko sebe prije nego što slova eksplodiraju i zaprljaju papir.
Takav je to osjećaj nekakve praznine slične materiji bez konkretnosti. Podsjeća me baš na pripremu karamela dok su još svi sastojci bijeli na bijelunjavoj površini kalupa, pa onda kad se otope kao da čak i nestanu . . . sve postane prozirno i tekuće i samo se migolji i bjelunjavo pjeni po kalupu, a pritisak raste kao temperatura kalupa. Ja čekam, strpljivo, dok praznina ne postane materija.
I to traje dok ne stigne pravi trenutak i onda se dogodi čudo i treba biti brz i pažljivo ocijeniti kad treba prestati zagrijavati kalup da od sve te silne masne slatkoće i obilatnosti ne bi na kraju ništa dobro ispalo.

Ako karamel izgori i skrutne se kao hrpa crnih slova koja su bez nekog reda i poretka izletjela iz glave i popadala po bijelom papiru, onda treba stati, i početi sve iznova.  Zna se i to dogoditi, pogotovo ako slova u mislima krenu krivim putem, a nered se u glavi nemože srediti, ni u glavi niti na papiru.  Nema vam gorjeg osjećaja od gorčine koju  ostavlja u ustima izgorjeli karamel.

Tada je stvarno bolje stati i sve ostaviti da se vrati na svoje mjesto, da se ne okrene naopačke prije vremena. 

Galetta s jagodama - Strawberry galette - Galetta con le fragole

Kad bi sezona jagoda trajala cijelu godinu, ja bih ih svaki dan imala na programu!

Najviše ih volim još onako tople i osunčane, tek ubrane, s kojih samo stresem čestice zemlje i guštam ih dok berem sve što se crveni pod zelenim lišćem.

Galettu sam prvi put probala prošle zime i bila je to ljubav na prvi “griz”! Bila je to galetta s jabukama i orasima, pravi desert za opušteno zimsko poslijepodne. U njoj smo uživali uz šalicu toplog čaja, a onda su prohujali i siječanjk i veljača i ožujak, pa se i godišnje doba promijenilo i stiglo je novo voće. Sočno, proljetno voće koje je nekad stizalo malo kasnije, a zadnjih godina zori ranije i traje kratko, sve kraće. Kratko za moj pojam, jer živim u gradu i one zrele, sočne i slatke jagode uspijem nabaviti pred kraj travnja, iako su već u ožujku trgovine pune crvenih plodova, ali ja čekam njihov pravi trenutak, kad sam sigurna da me neće razočarati okus nezrele jagode. Sad je već sezona proljetnih jagoda skoro i gotova, pa ako još uspijete nabasati na sočne i zrele jagode, probajte ovu hrskavu galettu s mekanim i sočnim nadjevom. Ja moram sačekati par mjeseci, pa ću onda u kolovozu ponovo zaviriti pod zeleno lišće cjelogodišnjih jagoda koje rastu u našem vrtu s pogledom na more, krenut ću u berbu zrelih i sočnih jagoda i sigurno ću ponoviti ovu galettu, jer je fina za prste polizati!

Pavlova s jagodama - Pavlova with strawberries - Pavlova con le fragole

Ovo je proljeće pavlova opet bila u modi, ali ta ja moda prošla brzinom jedne piruete!

I ja sam zavrtila metlice miksera i zamutila perfektno kompaktni snijeg. Bijeli, prozračan, i uštirkan kao lelujajuća baletska tutu haljinica.

Svaki put kad se vrati sezona pavlove, ja obnovim teoriju o tehnici pripreme pavlove kao što se obnovi kazališna pretplata na sezonu baleta. Iznova proučim kako profesionalni slastičari bez greške pripremaju pavlovu i svaki put nabasam na neki novi detalj koji sam propustila ili zanemarila tokom prijašnjeg čitanja. To je isto kao kad iznova gledamo isti balet u izvedbi nekog novog ansambla.

Čokoladni kolač s bučom - Chocolate cake with pumpkin - Dolce al cioccolato con la zucca

Kad imam puno ostataka, a sve nešto po malo, onda pečem kolače u vrlo malim kalupima. A i ne samo kad moram potrošiti sve ostatke spremljene u hladnjak u malim posudicama, nego uvijek! Uvijek pečem u malim dozama, jer tko bi stigao sve pojesti, pa postali bi ogromni kao najveća buča na polju. Baš kao ona zaboravljena buča zategnute, sjajne kore koja samuje pod nekim još većim listom i čeka da ju netko otkrije.

Tako i mi još nismo uspjeli niti sve jesenjske zalihe potrošiti, iako nisu bili skriveni, pa se jesenjski plodovi još uvijek serviraju mada njihovi ovogodišnji nasljednici sigurno već bujaju i puze po zemlji, a možda već i cvatu. Bilo kako bilo, ja imam još jednu (i pol) lijepu, potpuno zdravu i tvrdu butternut tikvu od prošle godine koju ipak moram što prije potrošiti.

Pardulas

Da ste mi prije par mjeseci rekli da neću moći kući kad me bude volja, samo bih vas bila krivo pogledala i nasmijala se. Ne bih vam bila proturječila, jer obično prešutim negodovanje, ma nek’ svako misli što ga je volja, onako demokratski, a ja ću prvom prilikom ponovo kući. Za Uskrs, ako ne prije…

A gle me sada, disciplinirano sam izolirana u srcu žarišta pandemije koja nas je snašla ove lude 2020. godine. I trošim zadnje zalihe brašna na vrlo racionalan način, sve u pola doze, mada su i u normalna vremena moje doze uvijek reducirane, jer za nas dvoje je bolje da kontroliramo apetite. Ne da ne bismo smazali i veće količine hrane, pogotovo ovako izolirani i po cijele dane u blizini kuhinje i smočnice, ali onda bi nam dosadilo mlatiti stalno jedno te isto. No brašno moram štediti i vagati ga na grame, nema ga u dućanu, online shopovi su momentalno ofline, tj. toliko su ljudi navalili na ugljikohidrate da su pošiljke brašna i poštu zablokirale, a proizvođači su brašna do grla u paketima i pošiljkama i onda je lijepo demokratski bio red da se situacija malo zablokira i sredi.

Ali hrčak u meni zna organizirati zalihe i malo po malo, bez pretjerivanja i razbacivanja, brašno po malo trošim i još ga imam u teglama…malo ga imam, ali mora mi ga biti dovoljna.

Kolač od čokolade s kokosom - Chocolate cake with coconut - Dolce al cioccolato e cocco

Odcvale su ljubičice, i trešnje su odcvale, a sigurno su i jabuke već pomalo počele gubiti latice.

To sve samo nagađam, malo toga vidim, a i kad nešto uspijem uloviti dok brzinski projurim kraj obližnjeg polja, mogu samo ustanoviti da su mi ove godine utekla sva proljetna cvjetanja. Tko zna ako ću bazgu uhvatiti? Ovisi kako će brzo ljetno zagrijati, jer sam u svoj toj jurnjavi uspjela vidjeti da su grmovi bazge već obilatno prolistali. To je znak da malo fali do otvaranja mirisnih izdanaka.

Sebično sam nezasitna bogate flore koja cvjeta u vazama i nikako da se zasitim toplih cvjetnih mirisa koji se šire po terasi. Terasa mi je dragocjeni nastavak doma, moje viseće dvorište pod oblacima. Više nego inače mi znači širom otvoriti vrata sobe i izaći u šetnju. I sjesti na klupu. I promatrati kako sve oko mene postaje zelenije i kako ljubičasto cvijeće vene, a bijelo i žuto se cvijeće otvara i kako će za par tjedana jarko narančasti cvjetovi nara zablistati i lepršati na ljetno vrućem povjetarcu.

I to samo nagađam, jer od kada cijeli dan mogu promatrati sezonske mijene, primjetila sam da je moje viseće dvorište postalo savršeno sletište za leteću faunu koja je ove godine bogata i raznovrsna, ili i to samo nagađam…

Šećer s koricom naranče - Orange sugar - Zucchero all'arancia

Tko se sjeća kako smo nekad jeli naranče? Prerezane na pola, i to sa svom korom, zagrizali smo ih i zubima odstranjivali pulpu iz kore dok nam je sok curio niz bradu i vrat…Ne sjećam se da li smo te iste naranče oprali prije nego što smo u njih zagnjurili, ali to nama djeci tada nije bilo bitno!

Nekada su mi naranče bile interesantne, jer su one koje smo kod nas tada kupavali obično imale minijaturne kriške koncentrirane pri samom vrhu svakog ploda. Bili su to  Izraelski svjetlonarančasti plodovi, slatki i potpuno jednobojni. Te su naranče stizale u bivšu Jugu bez problema, tako da nama djeci uz banane, nisu falile niti naranče. Bilo je tada prirodnih vitamina i više nego danas. Tko je odrastao južnije uz Jadransku obalu bio je još sretniji, jer je imao i svježe vitamine iz vlastitih plodova i uz sočnu pulpu mogao je uživati i u pogledu na stablo, na krošnju, na cvjetove i zundave insekte koji su ih oblijetali. Mogao je uz stablo naranče pratiti kako se pravilno redaju godišnja doba i boje plodova. Ali to nas djecu tada nije zanimalo. Nije bila bitna razlika između domaće neprskane naranče i lijepo upakirane naranče iz dućana. Dapače, šarene smo papire u koje su bile upakirane naranče danima reciklirali i s njima se igrali. Nije bila važna sorta naranče. Tek kad smo poodrasli, počeli smo birati, jer jedna je presuha, druga ima debelu koru, treća nije ukusan…Tada nam je bilo važno da je naranča slatka, nikako kisela, a niti kiselkasta. Bilo je važno da je ona sočna, bila ona u srcu žuta, crvena ili narančasta. 

Pahuljice s lješnjacima i kakaom - Snowflakes with hazelnuts and cocoa - Fiocchi di neve con nocciole e cacao

Čekali smo snijeg, jer sa snijegom je atmosfera pred kraj godine baš onako bajkovita i meka i topla i vesela...Takva nam se atmosfera svidja i na tren nas izbaci iz svakodnevne strke i zbrke. Da je snijeg i pao i zablistao bezbrojnim kristalima svuda oko nas, tada bi to bilo to! Snijega nije bilo, ali kutija za kekse je bila puna pahulja. Na kratko, jer su te pahulje brzo nestale kao što se brzo topi snijeg kad sine toplo prosinačko sunce. Upravo su se i one topile u ustima, onako  prhke i sitne. Jedan zalogaj, pa još jedan i još jedan...

Pitice punjene jabukama - Hand pies with apple filling - Crostatine con il ripieno di mele

Ovih zadnjih tjedana u glavi mi se vrte samo brojke.

Brojke na poslu, brojke u kuhinji, brojke na računalu i na satu!

Nedostaju mi riječi, ali brojke se redaju u savršenom nizu, omjeri su točni, ravnoteža se poštuje, a vrijeme se računa na minute.

A onda stigne i neizbježno pitanje: a kako bi bilo da dodam…

Takve se dileme obično pretvore u novu varijantu nekog klasičnog kolača. Na kraju procesa od klasičnog kolača ostane samo lista namirnica, a oblik i tekstura postanu nešto potpuno novo. Tako sam i ovaj put krenula s namirnicama koje su sastav bezbroj naših kolača. Istina je da sam kolač pretvorila u pitu, zapravo u pite zalogajčiće (volim male stvari!), ali okus i miris tih pitica podsjeća na klasičnu pitu od jabuka, pa čak i na savijaču obogaćenu orasima, ili čak na pečene jabuke napunjene mljevenim orasima...

Marmelada od naranče - Orange marmalade - Marmellata d'arancia

Uvijek me iznova očaraju marmelade u malim staklenkama koje obično poslužuju za doručak u hotelima, a kako sam ja nepopravljivi sakupljač svih mogućih staklenki, pogotovo onih malo posebnih ili maksimalno geometrijskih oblika, nakupila sam si tih minijaturnih staklenki, da se nađu, da mi ne bi baš jedna minijaturna staklenka trebala da u nju spremim onu zadnju žličicu marmelade koja obično ostane na dlu i po stijenkama posude za kuhanje.

Uvijek me je privlačila i marmelada od naranče koju sam viđala baš samo u hotelima ili susretala u romanima koji su opisivali englesku aristokraciju. Iako nekad nisam previše razmišljala o tome da u Engleskoj naranče ne rastu i da je ta marmelada totalno suprotna svim pravilima prirode i logike (osim one komercijalno-kolonijalne logike), uvijek sam sanjala o marmeladi od mirisnih naranči.

Marmelada od naranče se nije uklapala u moje podneblje, niti u naše kulinarske navike, čak je ušla u kategoriju namirnica “nemoguće je to napraviti kod kuće”! Naše su zimnice bile jednostavne i među pekmezima je vladao svestrani pekmez od šljiva koji volim pripremati po našem tradicionalnom receptu i koji nikad ne nedostaje u kolekciji zimnice!

Fritule s bučom bez jaja - Fritters with pumpkin without eggs - Frittelle con la zucca senza uova

Pravo je vrijeme za fritule, tj. po meni se karnevalski kolači i krafne mogu pripremati ciju godinu. Oni nisu sezonske namirnice već se mogu sa sezonsim namirnicama kombinirati! Čak se i ja tu i tamo upustim u nekakvo prženje, iako je kod mene od uvijek uveden veto za prženu hranu (znam, znam, crna sam ovce, pogotovo ako k tome dodam da je Mr. M. naprosto lud za prženom hranom!!!).
Postoji samo par iznimki koje imaju dozvolu uskočiti u vrelo ulje, jer i mene obara s nogu pohano meso, faširanci i prženi karnevalski kolači. Ostale prženice me ne mame, ni mirisom, a pogotovo ne teksturom . . . ne mogu zamisliti da se neke fine namirnice trebaju umotaju u sto slojeva razno raznih tekućih i mrvičastih sastojaka, kad su same po sebi pune aroma!

Ali ako spomenete fritule. . . evo me odmah, jurim, i moram si zadati mjeru prije nego što mi ruka posegne za prvom fritulom, da ne pretjeram, jer mi je mjeru teško poštivati kad je riječ o već spomenutim karnevalskim prženicama!

Slatki kruh s aromom naranče i bademima - Sweet bread with orange flavour and almonds - Pane dolce con aroma d'arancia e mandorle

Volim zimu! A vi?

Volim i zimsko voće, pogotovo volim agrume…mmmm naranče su mi najdraže od svih agruma, jer imaju debelu koricu koja polagana ispušta miris eteričnog ulja dok se suši na ridijatoru. Da barem u stanu imamo peć na drva, onda bi se miris naglo osušenih korica naranče još više osjetio u zraku.

Volim čistiti naranče i volim miris koji se tada širi zrakom dok mi nevidljive kapljice mirisnog ekstrakta iz korice škakljaju nosnice i boje prste.

Kad mi kuća zamiriše na osušenu koricu naranče, znak je da se te korice trebaju obilatno naribati i umijesiti u dizano tijesto. Tada obično zamijesim ovaj dizani slatki kruh kojeg možete zvati i babka ili pletenica. Važno je da ono miriše na zimu i na agrume i da je prošarano tankim narančastim ribanim koricama.

Slatki kruh Božićna zvijezda - Christmas star bread - Stella di Natale pane dolce

Puhala je bura i šuštalo je lišće zavijeno u vrtlog. Nosili su ga refuli hladnog, suhog vjetra dok su sunčeve zrake probijale kroz gustu tkaninu teških, tamno zelenih zavjesa na školskim prozorima.

Gledali smo neke projekcije, pa je u trebalo zamračiti učionicu, ali je jedna uporna zraka sunca našla jedinu rupu na tkanini i ušuljala se među nas. Presjekla je svjetlosnu zraku koja je izlazila iz projektora i na susretu dviju zraka stvorila se svjetlosna kolizija. Dvije su sjajne zrake eksplozivno proizvele novu svjetlosnu zvijezdu u sred učionice.

Bližili su se školski praznici i Božić tada nismo iščekivali i obilježavali kao danas. Bili su to jednostavni dani, čekali smo zadnje dane prosinca i pokoji dar pod borom i konačno školske praznike. Čekali smo doček nove godine i vatromet i bor koji smo kitili tik pred kraj godine. Čekali smo stol pun kolača i maštali večeru uz svijeće.

U meni je i danas ostao taj isti laički osjećaj prema Božiću, dovoljno mi je osvjetliti dom toplim svjetlom svjećica i lampica, doboljan mi je miris dizanih kolača i cimeta. I obraduje me čestitka koja stigne poštom i neka posebna poštanska marka. Kao nekada, kad smo čestitke iščekivali i slagali ih pod okićenim borom. I sad me obraduje topli prosinački dan i vedra zvjezdana noć. I iščekujem praznike kao nekad one školske, iščekujem razno razne dizane kolače i kekse koje smo nekad pekli danima da bi se zasladili tih zadnjih prosinačkih dana u iščekivanju Nove. Sad iščekujem odmor od godine koja je proletila u tren oka i nadam se novoj i boljoj i drugačijoj i dužoj.

Pekmez od nara i jabuke - Pomegranate and apple jam - Confettura di melagrana e mele

Kad naiđem na nar, ne mogu mu odoliti, pa mi jedan, dva, tri nara nisu dovoljni, iako znam da ću provesti nekoliko sati u društvu tamno crvenih, svjetlucavih zrnaca, pa možda i više ako odlučim da od crvenog zrnja nešto pripremim.

Kad naiđem na nar, sjetim se kad sam kao mala jedva čekala da stignu zreli plodovi paketom iz Dalmacije. Onda mi je jedan nar bio dovoljan i najljepši dar koji sam mogla dobiti. Zato mu niti sada ne mogu odoliti, kad stigne sezona nara kao da se vratim unazad i obuzme me isto onakvo ushićenje koje me obuzimalo kad bih s obje ruke zagrlila veliku riznicu tamno crvenih rubina. Ne sjećam se kako smo tada nar otvarali, sjećam se slatko kiselkastog okusa zrnja koje mi je pucalo u ustima i punilo ih mirisnim sokom. Sjećam se prstiju zamazanih crvenim sokom i tisuću mikroskopskih kapljica po pločicama i ormarićima kuhinje.

Očistiti nar mi danas nije problem, od kada sam se ispraksirala otvoriti nar bez da oštetim niti jedno zrno, pravi mi je užitak raskoliti velike plodove nara koji upravo pucaju pod pritiskom prstiju, pa se onda zrnje nara prosuje i prekotrlja po stolu kao svjetlucavi rubini i ne zaprlja niti pločice niti kuhinjske ormariće.

Pečene jabuke s mrvičastim nadjevom od badema - Baked apples with almond crumble - Mele al forno con il crumble alle mandorle

Jutro je svanulo baš zamagljeno i mutno, i mrzlo i sve se uokolo smrzlo. A smrzli se i krovovi i željezne ograde, i balkoni i ceste…i tlo. Sigurno se i grbavo, staro stablo divlje jabuke smrzava u parku. Nisam ga stigla jutros niti pogledati. Na križanju su ulice bile užurbane više nego obično, jer je mraz zamutio i vjetrobrane automobila i zamaglio ih toplim dahom. Baš sam i ja jutros bila smrznuta i u nekoj sumaglici, toplo isparavanje daha mi je zamutilo pogled, jutarnja žurba mi je zamutila misli i nisam se sjetila baciti pogled na staro, grbavo stablo. Ne znam da li je jutro dočekalo s ono malo lišća koje je na njemu do jučer lepršalo ili je i zandnje lišće izgubilo pod teretom vlage? Tako sam zamućeno projurila pokraj stabla divlje jabuke, kao što su zamućeno dani studenog projurili i studen su donijeli tik tih zadnjih par dana u mjesecu studenom koji studeno zvuči kao što studen nosi. Kad mraz i magla oviju zoru i sumrak, znak je da se bliži početak prave zime, zubate zime koja štipa dušu i pogled i mrzne topli dah koji nam muti pogled na jutro.

Slatki kruh s kestenom i maslinovim uljem - Sweet bread with chestnuts and olive oil - Pane dolce di castagne all'olio d'oliva

U iščekivanju kiše…ruke su u džepovima, ramena uzdignuta tik do ušiju, a glava bi najradije nestala negdje u dubini okovratnika jakne. Pramen kose mi škaklja nos, a par dugih vlasi su mi se zalijepile na usnice. Puše, zrak je topalo, stiže u refulima i u istom ritmu se ramena uzdižu da ipak taj zrak ne uđe u jaknu i ne napuše ju kao balon. Nije hladno, ali zrak snažno stiže, udara po licu, razbacuje kosu i vitla tu kosu u zamršeni grm.

Ruke su još uvijek u džepovima, prsti se igraju nekim suhim sjemenkama koje su ostale u tu od proljeća. To su sjemenke nekog zimskog žbunja koje sam zaboravila i ostavila u tami ormara da se suše. U jednom su džepu sjemenke veće, a u drugom su sitne i skoro ih teško razbirem prstima, kao da su se uvukle u šavove. Sjećam se dobro kad sam ih ubrala s namjerom da ih zapiknem u neku vazu na terasi. Podijelila sam ih u dva džepa da se ne pomiješaju…i zaboravila na njih. Do sada, dok nisam ponovno ruke uvukla u džepove i poigrala se suhim, crnim sjemenkama mirte.

Kolač sa sjemenkama buče i jabukama - Cake with pumpkin seeds and apples - Dolce con semi di zucca e mele

Moj je kolač ovaj put pretjerao, uzdigao se kao vulkan baš u sredini pleha i pukao, tek toliko da si sam upropasti izgled (i meni izazove gužvanje lica), a bila sam sigurna da će ostati ravan i ravnomjerno visok kako bi mrvičasta površina došla do izražaja. Takav je bio kad sam ga prvi put pekla, savršeno ravan i mrvičast, pa sam ovaj put bila više nego sigurna kako će pečen izgledati, ali eto iznenađenja, niti je fotogeničan, niti sam uspjela uhvatiti fokus onako kako se to meni sviđa. Dobro da nije i procurio, nego je samo stvorio mali jarak kao razmaknute zavjese na prozorskom oknu, tek toliko da ne bude onakav kakvog sam si ja zamislila. No ukusom i bojom me nije iznevjerio. Sjemenke golice su mu dale lagani zelenkasti štih i orašasti okus, baš onakav kakav sam očekivala, koštunjav, cimetast i osvježavajuć! Uopće nije sličan nekom jesenjskom kolaču, jer moj je prvi kolač sa sjemenkama buče bio potpuno jesenjski, ali i ovaj je pun jeseni kao i drveće na mojoj terasi koje se nazire kroz razgrnute zavjese na prozorskim oknima. Pun je jabuka, cimeta i bučinih sjemenki!

Krafne s kestenom - Donuts with chestnuts - Frittelle con le castagne

Kao hrčak sam lani spermila gomilu kestena u led, i za kuhanje, i za pečenje, a i već oguljenog i taj mi je najdraži. A onaj za kuhanje, koji je još u ljusci volim zaboraviti, jer s njim nikad kraja poslu, a onda kad si hoću totalno zakomplicirati život, uputim se raditi još i neke uvrnute rolade s kesten pireom umjesto da ga jednostavno zdrobim i umijesim u dizano tijesto. 

Jer dizano tijesto je zakon, njega nikad dosta, i slanog i slatkog, i običnog i neobičnog. Da ne ponavljam stalno jedan te isti kuglof ili kruh od kestena, a da ne iznevjerim omiljeno mi dizano tijesto, zamijesila sam krafne…s kestenom!

Krafne su krafne, nema boljega, a krafne s kestenom su vrhunac najboljega.