I ove su nas godine šljive obradovale bogatom i dugotrajnom berbom. Ja počnem sa selektivnom berbom čim stignem kući početkom kolovoza. Nisu tada šljive bile zrele, još su bile onako hrskave i trpke, ali mene ta njihova kisela narav osvježava. Volim kad one imaju konzistenciju jabuke, kad nisu niti previše slatke niti previše sočne. Zavravo volim jesti poprilično nezrele šljive, a ne kad one zapravo postanu sirovi pekmez.
Stablo naše šljive Stenlice (zapravo se zove sorta Stanley, ali ovaj put moram pisati po Vuku, kako se čita) je jedno jedino u vrtu, ali je dovoljno i veliko i bujno da nahrani i nas i susjede, i prijatelje i znance, i ptice i kukce. I tko zna tko bi još mogao potegnuti za zrelom šljivom da stablo raste u blizini javnog puta. Jer to tako biva, kad je nešto blizu puta, nema toga tko bi mogao zabraniti slučajnom prolazniku da pruži ruku prema primamljivom zalogaju.
Zalogaju koji je poprilično i velik i težak, zalogaj koji bi mogao nahraniti gladnog i ushićenog prolaznika. 57 gr zrelosti u skoro 7 cm bujnosti! Takve su naše Stenlice.