Galetta sa šljivama - Plum galette - Galetta con susine

I ove su nas godine šljive obradovale bogatom i dugotrajnom berbom. Ja počnem sa selektivnom berbom čim stignem kući početkom kolovoza. Nisu tada šljive bile zrele, još su bile onako hrskave i trpke, ali mene ta njihova  kisela narav osvježava. Volim kad one imaju konzistenciju jabuke, kad nisu niti previše slatke niti previše sočne. Zavravo volim jesti poprilično nezrele šljive, a ne kad one zapravo postanu sirovi pekmez.

Stablo naše šljive Stenlice (zapravo se zove sorta Stanley, ali ovaj put moram pisati po Vuku, kako se čita) je jedno jedino u vrtu, ali je dovoljno i veliko i bujno da nahrani i nas i susjede, i prijatelje i znance, i ptice i kukce. I tko zna tko bi još mogao potegnuti za zrelom šljivom da stablo raste u blizini javnog puta. Jer to tako biva, kad je nešto blizu puta, nema toga tko bi mogao  zabraniti slučajnom prolazniku da pruži ruku prema primamljivom zalogaju.

Zalogaju koji je poprilično i velik i težak, zalogaj koji bi mogao  nahraniti gladnog i ushićenog prolaznika. 57 gr zrelosti u skoro 7 cm bujnosti! Takve su naše Stenlice.

Preokrenuti kolač od zelenih šljiva - Upside down cake with green plums - Torta rovesciata con susine verdi

Zapela sam za okrenute torte kao hlače za plot!

Mogla bih napisati listu raznih preokenutih torti koje spremam sa svim i svačim.

Mogla bih, a ako me pitate zašto se ne bacim na posao, na to vam pitanje ne bih vam znala odgovoriti.

Zapravo i znam, djelomično znam zašto sve to pisanje i objavljivanje recepata stavljam u drugi, treći, u bezbrojno daleki plan. Obično su obaveze u najprvijem planu (znam da se ne kaže tako, ali dobro mi zvuči), pa tako posao, posao, posao koji završi kasno i onda svi moji recepti završe još kasnije i to vrlo hitro i direktno u našim tanjurima prije nego ih stignem zrihtati i ovjekovječiti fotoaparatom itd.

Dok mi je sadržaj u mislima, imam osjećaj da mi je glava prepuna, da mi puca od tog svog zbivanja u vijugama kao što puca ormar pun hlača (ne samo mojih), jer hlače su meni draže nego haljine…Kakve veze imaju hlače s mislima i okenutim kolačima?

Zapravo imaju puno veze, jer kako bih se ja verala po stablima trešanja u nekakvom haljetku. Nikako.

Kako bih ja brala šljive i razapinjala se po terasama primorskog tla u nekakvom haljetku? Nikako, i to je bolje obavljati u hlačama.

I dobro je to što su moji recepti uvijek u reduciranim dozama, bez previše sastojaka, lagani su i brzi, jer bi inače i moje hlače bile prepune kao što mi je i glava uvijek prepuna i sigurno bi popucale po svim šavovima i bez da se pentram po plotu.

Pavlova s jagodama - Pavlova with strawberries - Pavlova con le fragole

Ovo je proljeće pavlova opet bila u modi, ali ta ja moda prošla brzinom jedne piruete!

I ja sam zavrtila metlice miksera i zamutila perfektno kompaktni snijeg. Bijeli, prozračan, i uštirkan kao lelujajuća baletska tutu haljinica.

Svaki put kad se vrati sezona pavlove, ja obnovim teoriju o tehnici pripreme pavlove kao što se obnovi kazališna pretplata na sezonu baleta. Iznova proučim kako profesionalni slastičari bez greške pripremaju pavlovu i svaki put nabasam na neki novi detalj koji sam propustila ili zanemarila tokom prijašnjeg čitanja. To je isto kao kad iznova gledamo isti balet u izvedbi nekog novog ansambla.

Pardulas

Da ste mi prije par mjeseci rekli da neću moći kući kad me bude volja, samo bih vas bila krivo pogledala i nasmijala se. Ne bih vam bila proturječila, jer obično prešutim negodovanje, ma nek’ svako misli što ga je volja, onako demokratski, a ja ću prvom prilikom ponovo kući. Za Uskrs, ako ne prije…

A gle me sada, disciplinirano sam izolirana u srcu žarišta pandemije koja nas je snašla ove lude 2020. godine. I trošim zadnje zalihe brašna na vrlo racionalan način, sve u pola doze, mada su i u normalna vremena moje doze uvijek reducirane, jer za nas dvoje je bolje da kontroliramo apetite. Ne da ne bismo smazali i veće količine hrane, pogotovo ovako izolirani i po cijele dane u blizini kuhinje i smočnice, ali onda bi nam dosadilo mlatiti stalno jedno te isto. No brašno moram štediti i vagati ga na grame, nema ga u dućanu, online shopovi su momentalno ofline, tj. toliko su ljudi navalili na ugljikohidrate da su pošiljke brašna i poštu zablokirale, a proizvođači su brašna do grla u paketima i pošiljkama i onda je lijepo demokratski bio red da se situacija malo zablokira i sredi.

Ali hrčak u meni zna organizirati zalihe i malo po malo, bez pretjerivanja i razbacivanja, brašno po malo trošim i još ga imam u teglama…malo ga imam, ali mora mi ga biti dovoljna.

Pohane jabuke - Fried apples - Mele fritte

Ove sam jabuke u šlafroku pripremila na novi način tj. umjesto s praškom za pecivo, tijesto sam pripremila s ostatkom startera. Da, da, i ja sam startala sa starterom!

I uvijek mi je žao baciti ostatak startera kojeg većina ljudi niti ne spominje kad opisuje proces uzgoja startera ili ga jednostavno baci bez grižnje savjesti. Ja ne mogu, imam nekakvu unutrašnju blokadu kad je u pitanju bacanje hrane. Moj starter još nije potpuno dozreo, a kako ga redovito treba hraniti, ili kako se to stručno kaže, treba ga osvježiti, sad imam i novu zanimaciju, tj. moram smisliti način kako da iskoristim surplus koji ostane nakon svakog hranjenja.

Bez obzira što sam pročitala more informacija o uzgoju startera, kad sam se odlučila uzgojiti vlastiti prirodni starter, zapravo nisam znala u što se upuštam.

Mirisne pečene jabuke - Perfumed baked apples - Mele cotte al forno profumate

Da pojednostavim stvar, reći ću da ja jedem sve, ali sam izbirljiva…hmmm, znači da ne jedem sve…

Da počnem iznova, ja volim sve probati, ali to ne znači da mi se sve sviđa. U principu sve jedem, jer sve probam, ali sam izbirljiva i onda ono što mi nije po guštu, totalno izbjegavam, tj. niti to kupujem, niti to kuham (ni za Mr. M.-a, ma za nikoga, niti za lijek!)

Tako je to bilo od uvijek. Čak i kad su najjednostavnije jabuke u pitanju. To najpoznatije, najtraženije i najčešće voće srednjoevropske kuhinje je toliko različito da sam uspjela i jabuke podijeliti u kategoriju “volim” i “ne volim”.

Ako su jabuke sirove, onda ih volim samo ako su one kiselkaste, sočne  i hrskavene. Ne dajte mi brašnjaste jabuke, zapravo ako su one brašnjaste, onda ih mogu samo preraditi, skuhati ili ispeći i tek onda ih konzumiram, i tek dada mogu reći da volim sve vrste jabuka, brašnjaste se jabuke tad podrazumijevaju. A brašnjaste su i one prestarjele jabuke, one koje ponekad odspavaju duže vremena negdje u mraku smočnice. One se odmah prerađuju, to je definitivno, ma probam ja i te prestarjele jabuke, onako na brzak dok ih gulim i reckam, pa ako me iznenadi njihova odstajala svježina, onda mi ne smeta ako su smrežurane i malo mekše. Dok ih gulim i reckam uživam u iznenađenju okusa i sokova, pa tada pola izreckam, a pola pojedem onako sirove.

Pitice punjene jabukama - Hand pies with apple filling - Crostatine con il ripieno di mele

Ovih zadnjih tjedana u glavi mi se vrte samo brojke.

Brojke na poslu, brojke u kuhinji, brojke na računalu i na satu!

Nedostaju mi riječi, ali brojke se redaju u savršenom nizu, omjeri su točni, ravnoteža se poštuje, a vrijeme se računa na minute.

A onda stigne i neizbježno pitanje: a kako bi bilo da dodam…

Takve se dileme obično pretvore u novu varijantu nekog klasičnog kolača. Na kraju procesa od klasičnog kolača ostane samo lista namirnica, a oblik i tekstura postanu nešto potpuno novo. Tako sam i ovaj put krenula s namirnicama koje su sastav bezbroj naših kolača. Istina je da sam kolač pretvorila u pitu, zapravo u pite zalogajčiće (volim male stvari!), ali okus i miris tih pitica podsjeća na klasičnu pitu od jabuka, pa čak i na savijaču obogaćenu orasima, ili čak na pečene jabuke napunjene mljevenim orasima...

Galetta s jabukama i orasime - Apple Galette with walnuts - Galetta con mele e noci

Ponekad je dobro vratiti se unatrag.
Ponekad se zaboravim vratiti unatrag.
Ponekad zaboravim dodati jednu žlicu domaćeg vanilij šećera u recept, čak ga zaboravim dodati i u kolač, ali mi je uvijek na umu kao i prvi post na blogu, kao i staklenka sa mutnim stjenkama obloženim slojevima štaub šećera u kredencu!
Ponekad se ipak prisjetim tog prvog i vrlo kratkog posta i početka ovog bloga...koji je krenuo bez nekog fiksnog i jasnog plana. Iznenadno!
Ponekad se treba prepustiti iznenađanju i uputiti se instinktivno u nepoznato.
Tako sam se ja uputila u pisanje bloga, pa sad kombiniram sastojke i mjere i prizore.
Tako to biva i s receptima, ali ništa tu nije banalno, sve je to kemija u punom smislu riječi, pa su neke reakcije iznenađujuće. Kao što su i rezultati iznenađujući, pogotovo ako su pozitivni, pa su reakcije upravo "wOw"!
Ponekad me najjednostaviji recepti ostave otvorenih ustiju u obliku velikog slova O iz riječi "wOw".
Pogotovo ako su sastojci recepta tako jednostavni i klasični, a u novoj kombinaciji dadu sve od sebe, pa čak i više od toga i onda je iznenađenje ljepše i od najljepšeg prizora tog recepta kojeg ste do tog trenutka ugledali.
Ponekad i najneugledniji kolač zamiriši tako primamljivo da nam zasjeni pogled i iznenadno postane hit sezone, postane prelijep, jer je tako ukusan i sočan i aromatičan.
Tako ponekad volim komplicirano kombinirati riječi, jer je smisao iznenađujući jednostavan kao recept ove galette.

Tiramisù krema u zdjeli s borovnicama – Tiramisù cream in the bowl with blueberries – Tiramisù crema nella ciotola con mirtilli

Potpuno sam zaboravila objaviti ovaj recept! Čak nisam niti riječ-dvije napisala uz recept, nego sam samo pripremila i uslikala ovo čudo, pa sam i recept napisala i kako to danas biva, objavila sam sličice na nekim hitrijim socijalnim mrežama, a na blog nisam više niti mislila. Niti na recept nisam mislila.I sad kad borovnicama nije više sezona, evo mene - točna kao Švicarski sat! Umjesto da pišem o tradicionalnom tiramisù desertu, ja se vraćam u toplije dane. I umjesto da pripremim nešto sezonski, ja uporno po svome...moram konačno objaviti ovo čudo, jer će sličice zastariti do nove sezone. I mogu se ispričavati na tisuću načina i izmišljavati razloge zbog čega je recept ostao mjesecima neobjavljen (a nekome bi možda bio i interesantan i koristan dok je još bilo svježih borovnica) ili vam mogu iskreno reći da sam blog zanemarila i da sam u svakodnevnoj jurnjavi i ja ušla u vrtlog drugih bržih načina komuniciranja sa (nepoznatim) svijetom. Tako vam i ja hitro objavim nešto na drugim socijalnim mrežama i svjesan sam da onda taj brzinski post kao što u trenutku osvane tako i za tren oka padne u zaborav, ali i ja jurim, brže od brzine, život juri brže i od mene i od brzine i u tom hitrom vrtlogu svatko svakoga stiže i pretiče i svi sa svima komuniciramo, a onda se i brzinski zaboravljamo.

Torta od kestena s crnom čokoladom i kruškama - Chestnuts taste with bitter chocolate and pears - Torta di castagne col cioccolato fondente e pere

Strah je vrag, a vrag je crn i od vraga se bježi i skriva.

I glad je vrag, i od gladi se bježi i hrana se sprema i skriva po policama i ladicama, u kuhinjskim kredencima i zamrzivačima.

A ta zadnja glad koja me spopade je bila neka posebna glad, ona nepotrebna, ali željena glad. To je bila glad za slatkim, ona glad kad nije dovoljan niti keks, niti kruh i pekmez da ta nepotrebna glad mine. Ta je zadnja glad zaželjela nešto posebno fino i jednostavno, ali i drugačije.

Onda sam se sjetila da sam jesenas umutila nešto jednostavno i fino, a kako sam već svima išla na živce, jer sam stalno spremala kesten i kesten i opet kesten, onda sam i taj recept tako dobro sakrila, da sam morala rovati po papirićima i među stranicama pohabanog noteza da bih konačno nabasala na recept.

Krafne - Donuts - Frittelle

Nisam baš ljubitelj prženih stvari i osim pohanih šnicli kod mene je nemoguće pojesti bilo što prženo. Naravno, osim pohanih šnicli, jabuka u šlafroku i krafni. Krafne obožavam, od uvijek sam ih obožavala. Pogotovo one s velikim rupama koje je mama znala pripremiti. Bez ikakvog punjenja, onako prazne i još tople su mi mrak! Ne treba ih niti posuti šećerom, takve bih jela dok ne bih pukla od sitosti!

Čak i krompir više volim pečen u pećnici nego pommes frites. Mislim da nisam niti sposobna napraviti dobru “fritturu”! Ali pohane šnicle, jabuke u šlafroku i krafne znam napraviti, baš ih i uživam pripremati. To su te tri stvari koje se moraju pržiti, to je zakon! I pri tom mi ne smetaju niti mikroskopske kapljice ulja koje bez prestanka špricaju po štednjaku, niti miris prženja ne primjećujem kao neugodu, nego uvijek nađem u tome neku nijansu ugodnog isparavanja!

To je ono kad nešto voliš, onda mu sve opraštaš. I ne smeta mi to što sve oko sebe zaprljam više nego ikada, i to što posao traje i traje, i to što osim što me grije plamen, grije me i brzina kojom moram koordinirati svoje brze pokrete pri prženju.

Muffin s orasima i jabukama - Muffins with walnuts and apples - Muffin con noci e mele

Trebala je biti torta, tj i bila je torta. Jedna koju smo znali nekad često peći, dok nije izašla iz mode!

Tako to biva i u kuhinji, moda je moda, pa su se pekle velike torte, nisu se recepti matematički polovili i malo njih je točno brojio kalorije ili proučavao sastojke laboratorijskom precisnošću. Jedino se puding razlijevao u male modlice, slične veličinom i oblikom kalupima za muffine.

Jer danas su muffini u modi. I laboratorijskom precisnošću se mjere doze za dvanaest, osam, šest, pa čak i za pojedinačne kalupe za muffine. I tako je i moja namjera da pečem našu staru, zamišljenu i željenu tortu s jabukama, preobrnuta u neki novi recept i da se pleh za torte nije pokvario (jel se može pleh za torte pokvariti?! – Eee kod mene može i to!) ne bih niti ja počela razmišljati o ovom receptu i ispekla bih tu dugo željenu tortu s jabukama.

Babka s čokoladom i liešnjacima - Babka with chocolate and hazelnuts filling - Babka con il cioccolato e nocciole

I will start this year writings very late and with one of my last year recipes that I have never finished. This is even not one of last recipes I have had in my mind last year. Not at all, I have prepared this one back in May. How annoying it is to leave unfinished thing around, right?! I dislike it (but I continue doing it!) like I hate even numbers.

What is the connection here? It happens that this is the year with even number and there is a lot of unfinished stuff in my PC. It is not the best start!

Something changed in my last years, I don't have fixed plans or "to-do lists" and I'm always kinda afraid to finish what I'm doing so I leave plenty of undone things behind and I start new ones again and again...whitout plans, with no order, because I always have to do something new and different...it's crazy,isn't it?

Pandoro

I adore Pandoro, I love its texture and its flavour, I love it with very little icing sugar and with a lot of black and tiny vanilla seeds  sprinkled all around in its soft, yellow dough.
Before I started to bake it by myself I was very convinced that it is absolutely impossible to prepare it home-made. At least impossible for me, while I was admiring all those capable food-bloggers that were continuously surprising me with their perfectly raised Pandoro.
And I was wrong, I was very wrong, now I bake it year after year. It is so natural for me to take care of my Pandoro dough all day long. At the end only the time you need to prepare it is long, for the rest, if you are able to bake a brioche, or other yeast dough (bread for example) I'm sure you will enjoy preparing it.
I've found the recipe in the web, almost everybody is using this recipe to bake a classic Pandoro. It works perfectly and the quantity of butter in the dough is exact. If after reading the recipe you get a bit demoralized (it's a long reading after all!), don't give up, just remember the picture of my Pandoro and how beautiful your Christmas table would be with this fluffy and tall desert!

Kuglof od kestena - Bundt-cake with chestnuts- Ciambella lievitata alle castagne

I'm being away from this place for some time, but I have baked a lot in the meanwhile and one of my last autumn creations is this bundt-cake prepared with chestnuts we brought from our last excursion to near forest. It happens year after year, during October  we go to our forest when days are still sunny and warm and the forest starts to change its tunes, but still full of green leaves and summery perfumes.
Nostalgically thinking of another forest, when the time comes to visit the forest, I pack my rucksack, I put on my boots and I go to explore the richness of the nature.

Slatko dizano tijesto s nadjevom od rogača - Yeast dough sweet roll with carob filling - Rotolo dolce di pasta lievitata con il ripieno di carrube

The train started to slow down the speed, we are approaching the city. Arriving from the westside the city welcomes you with its magnificent white castle on the cliff above the sea. It attracts the gaze of travellers while hastily gathering their luggages from the overhead locker. Some of them are already waiting the arrival to the final destination in the corridor. Probably they must continue their journey and don't have time to waste. The view from the window is wide, but not clear. Dense sea fog is announcing autumn rainy day.

I don't mind the weather, nor other passenger's haste. I have enough time before my bus will leave the city. In about one hour I can go quickly to the city center and see if it has changed since I've been there some months ago. Suddenly even the weather changed a bit and a weak midday sun made the fog feeble and eventually it vanished.

Breskve iz pećnice s čokoladnim filom - Baked peaches with chocolate and amaretti filling - Pesche ripiene con cioccolato e amaretti

Last three peaches were waiting patiently in my fruit basket since some time before I finally used them. They have lost their hard texture already and I've decided to bake them in the oven. I like fruits baked in the oven very much and these peaches were perfect to eventuallly try this recipe. I was always curious about it and I've thought that it is not so delicious at the end and even that ir is too simple to cook it. But my last three peaches were no more tempting us and they were sitting in the basked for days...their skin were slightly rugose, because their season is over for this year and I kept them in my fruit basket for too long. Nevertheless I still see plenty of big, ripe peaches in the market and it's hard to resist from purchsing those beautiful fruits, but I can't miss new very seasonal fruits that appear everywhere.

The recipe for this dessert is so quick and simple!

Chocolate plumcake with pears - Plumcake al cioccolato e pere - Plumcake od čokolade s kruškama

The night of full moon is magic. It's full of bright light, brighter then the brightest star in the sky.
If you take a walk in the garden during one of those nights, don't take a flashlight, you won't need it. Just let yourself be guided by the cold perfume of golden summer fruits. And the golden summer fruits will shine in the night. They will reflect the bright moonlight like the mirror reflecting your own image. 
What would happen if one of those magical nights bewitch your person  and keep it stacked to your unreal world in which you will fluctuate and observe the surrounding, motionless, speechless, invisible. Hidden inside that darkness.

My first Pavlova with white peaches - La mia prima Pavlova con pesche biance - Moja prva Pavlova s bijelim breskvama

When I cook pasta alla carbonara, or I bake my fantastic brioche, I usually use only egg yolks, or I use one egg and one egg yolk and so I always have one or two egg whites to be used in a frittata or I prepare small meringues that are like cherries, one after another, me and Mr. M, we finish them in a moment. This time I've decided to try this famous, sweet and delicate dessert that I've never baked before. I always feared it, the great Pavlova. Well, I feared its preparation and the kind of fruits to be used and its size and thousand other details that disappeared when I realized that my meringues remained snow white and so delicate, apparently solid, but so friable and dry. I have not expected to succeed in this experiment, but when I broke my Pavlova while arranging it on the plate I was smiling joyfully! The sound was the original "pavlova cracking sound", so I broke this perfect, thin and well dried meringue and my fingers plunged into whipped cream, cubes of white peaches and mint leafs.

This is the very first Pavlova of my life, but I already have in mind another very special Pavlova and as soon as I will have some egg whites left I will prepare it.

Frozen yoghurt with white peaches – Yogurt ghiacciato con pesche bianche – Smrznuti jogurt s bijelim breskvama

Cicada's concert is live all day long. Until late in the night and I'm listening these summer buzz in the shade of my kitchen. Patiently, all day long, it relaxes me. During hot and humid summer nights it induces sleep. And it suddenly stops, around one o'clock every night. While hot breez cools the air before another shiny day make me craving more and more something refreshing, something soft and easy. And I'm back in the kitchen, in front of the open fridge, absorbing the chilliness that is flowing out from it. Some more seconds. I stay motionless, enjoying the wellness of my body. In that moment I fell very selfish, but I fell comforted, for a while I forget my green nature. I need to forget that I'm consuming energy and harming the environment. My mind is waking me up, I rapidly take a couple of things from the fridge and I close it, rapidly.
Peaches are ripe, perfumed and juicy. White peaches...I didn't like  white peaches when I was younger. Now I adore them, they are not too  sweet, their pulp is so fascinating, so white inside and pink near to the peel.
During one of those hot and buzzing nights I've dreamed about cold, thirst-quenching white peach ice cubes melting in my mouth. Fresh and juicy.
During one of those hot and buzzing days I made this frozen dessert and it turned fresh and easy, not too sweet and thirst-quenching like the imaginary ice cubes from my dream.