Odcvale su ljubičice, i trešnje su odcvale, a sigurno su i jabuke već pomalo počele gubiti latice.
To sve samo nagađam, malo toga vidim, a i kad nešto uspijem uloviti dok brzinski projurim kraj obližnjeg polja, mogu samo ustanoviti da su mi ove godine utekla sva proljetna cvjetanja. Tko zna ako ću bazgu uhvatiti? Ovisi kako će brzo ljetno zagrijati, jer sam u svoj toj jurnjavi uspjela vidjeti da su grmovi bazge već obilatno prolistali. To je znak da malo fali do otvaranja mirisnih izdanaka.
Sebično sam nezasitna bogate flore koja cvjeta u vazama i nikako da se zasitim toplih cvjetnih mirisa koji se šire po terasi. Terasa mi je dragocjeni nastavak doma, moje viseće dvorište pod oblacima. Više nego inače mi znači širom otvoriti vrata sobe i izaći u šetnju. I sjesti na klupu. I promatrati kako sve oko mene postaje zelenije i kako ljubičasto cvijeće vene, a bijelo i žuto se cvijeće otvara i kako će za par tjedana jarko narančasti cvjetovi nara zablistati i lepršati na ljetno vrućem povjetarcu.
I to samo nagađam, jer od kada cijeli dan mogu promatrati sezonske mijene, primjetila sam da je moje viseće dvorište postalo savršeno sletište za leteću faunu koja je ove godine bogata i raznovrsna, ili i to samo nagađam…
