Uvijek me iznova očaraju marmelade u malim staklenkama koje obično poslužuju za doručak u hotelima, a kako sam ja nepopravljivi sakupljač svih mogućih staklenki, pogotovo onih malo posebnih ili maksimalno geometrijskih oblika, nakupila sam si tih minijaturnih staklenki, da se nađu, da mi ne bi baš jedna minijaturna staklenka trebala da u nju spremim onu zadnju žličicu marmelade koja obično ostane na dlu i po stijenkama posude za kuhanje.
Uvijek me je privlačila i marmelada od naranče koju sam viđala baš samo u hotelima ili susretala u romanima koji su opisivali englesku aristokraciju. Iako nekad nisam previše razmišljala o tome da u Engleskoj naranče ne rastu i da je ta marmelada totalno suprotna svim pravilima prirode i logike (osim one komercijalno-kolonijalne logike), uvijek sam sanjala o marmeladi od mirisnih naranči.
Marmelada od naranče se nije uklapala u moje podneblje, niti u naše kulinarske navike, čak je ušla u kategoriju namirnica “nemoguće je to napraviti kod kuće”! Naše su zimnice bile jednostavne i među pekmezima je vladao svestrani pekmez od šljiva koji volim pripremati po našem tradicionalnom receptu i koji nikad ne nedostaje u kolekciji zimnice!