Galetta s jabukama i orasime - Apple Galette with walnuts - Galetta con mele e noci

Ponekad je dobro vratiti se unatrag.
Ponekad se zaboravim vratiti unatrag.
Ponekad zaboravim dodati jednu žlicu domaćeg vanilij šećera u recept, čak ga zaboravim dodati i u kolač, ali mi je uvijek na umu kao i prvi post na blogu, kao i staklenka sa mutnim stjenkama obloženim slojevima štaub šećera u kredencu!
Ponekad se ipak prisjetim tog prvog i vrlo kratkog posta i početka ovog bloga...koji je krenuo bez nekog fiksnog i jasnog plana. Iznenadno!
Ponekad se treba prepustiti iznenađanju i uputiti se instinktivno u nepoznato.
Tako sam se ja uputila u pisanje bloga, pa sad kombiniram sastojke i mjere i prizore.
Tako to biva i s receptima, ali ništa tu nije banalno, sve je to kemija u punom smislu riječi, pa su neke reakcije iznenađujuće. Kao što su i rezultati iznenađujući, pogotovo ako su pozitivni, pa su reakcije upravo "wOw"!
Ponekad me najjednostaviji recepti ostave otvorenih ustiju u obliku velikog slova O iz riječi "wOw".
Pogotovo ako su sastojci recepta tako jednostavni i klasični, a u novoj kombinaciji dadu sve od sebe, pa čak i više od toga i onda je iznenađenje ljepše i od najljepšeg prizora tog recepta kojeg ste do tog trenutka ugledali.
Ponekad i najneugledniji kolač zamiriši tako primamljivo da nam zasjeni pogled i iznenadno postane hit sezone, postane prelijep, jer je tako ukusan i sočan i aromatičan.
Tako ponekad volim komplicirano kombinirati riječi, jer je smisao iznenađujući jednostavan kao recept ove galette.

Tiramisù krema u zdjeli s borovnicama – Tiramisù cream in the bowl with blueberries – Tiramisù crema nella ciotola con mirtilli

Potpuno sam zaboravila objaviti ovaj recept! Čak nisam niti riječ-dvije napisala uz recept, nego sam samo pripremila i uslikala ovo čudo, pa sam i recept napisala i kako to danas biva, objavila sam sličice na nekim hitrijim socijalnim mrežama, a na blog nisam više niti mislila. Niti na recept nisam mislila.I sad kad borovnicama nije više sezona, evo mene - točna kao Švicarski sat! Umjesto da pišem o tradicionalnom tiramisù desertu, ja se vraćam u toplije dane. I umjesto da pripremim nešto sezonski, ja uporno po svome...moram konačno objaviti ovo čudo, jer će sličice zastariti do nove sezone. I mogu se ispričavati na tisuću načina i izmišljavati razloge zbog čega je recept ostao mjesecima neobjavljen (a nekome bi možda bio i interesantan i koristan dok je još bilo svježih borovnica) ili vam mogu iskreno reći da sam blog zanemarila i da sam u svakodnevnoj jurnjavi i ja ušla u vrtlog drugih bržih načina komuniciranja sa (nepoznatim) svijetom. Tako vam i ja hitro objavim nešto na drugim socijalnim mrežama i svjesan sam da onda taj brzinski post kao što u trenutku osvane tako i za tren oka padne u zaborav, ali i ja jurim, brže od brzine, život juri brže i od mene i od brzine i u tom hitrom vrtlogu svatko svakoga stiže i pretiče i svi sa svima komuniciramo, a onda se i brzinski zaboravljamo.