21/12/18

Slatki kruh Božićna zvijezda - Christmas star bread - Stella di Natale pane dolce

Puhala je bura i šuštalo je lišće zavijeno u vrtlog. Nosili su ga refuli hladnog, suhog vjetra dok su sunčeve zrake probijale kroz gustu tkaninu teških, tamno zelenih zavjesa na školskim prozorima.
Gledali smo neke projekcije, pa je u trebalo zamračiti učionicu, ali je jedna uporna zraka sunca našla jedinu rupu na tkanini i ušuljala se među nas. Presjekla je svjetlosnu zraku koja je izlazila iz projektora i na susretu dviju zraka stvorila se svjetlosna kolizija. Dvije su sjajne zrake eksplozivno proizvele novu svjetlosnu zvijezdu u sred učionice.
Bližili su se školski praznici i Božić tada nismo iščekivali i obilježavali kao danas. Bili su to jednostavni dani, čekali smo zadnje dane prosinca i pokoji dar pod borom i konačno školske praznike. Čekali smo doček nove godine i vatromet i bor koji smo kitili tik pred kraj godine. Čekali smo stol pun kolača i maštali večeru uz svijeće.
U meni je i danas ostao taj isti laički osjećaj prema Božiću, dovoljno mi je osvjetliti dom toplim svjetlom svjećica i lampica, doboljan mi je miris dizanih kolača i cimeta. I obraduje me čestitka koja stigne poštom i neka posebna poštanska marka. Kao nekada, kad smo čestitke iščekivali i slagali ih pod okićenim borom. I sad me obraduje topli prosinački dan i vedra zvjezdana noć. I iščekujem praznike kao nekad one školske, iščekujem razno razne dizane kolače i kekse koje smo nekad pekli danima da bi se zasladili tih zadnjih prosinačkih dana u iščekivanju Nove. Sad iščekujem odmor od godine koja je proletila u tren oka i nadam se novoj i boljoj i drugačijoj i dužoj.

15/12/18

Pekmez od nara i jabuke - Pomegranate and apple jam - Confettura di melagrana e mele

Kad naiđem na nar, ne mogu mu odoliti, pa mi jedan, dva, tri nara nisu dovoljni, iako znam da ću provesti nekoliko sati u društvu tamno crvenih, svjetlucavih zrnaca, pa možda i više ako odlučim da od crvenog zrnja nešto pripremim.
Kad naiđem na nar, sjetim se kad sam kao mala jedva čekala da stignu zreli plodovi paketom iz Dalmacije. Onda mi je jedan nar bio dovoljan i najljepši dar koji sam mogla dobiti. Zato mu niti sada ne mogu odoliti, kad stigne sezona nara kao da se vratim unazad i obuzme me isto onakvo ushićenje koje me obuzimalo kad bih s obje ruke zagrlila veliku riznicu tamno crvenih rubina. Ne sjećam se kako smo tada nar otvarali, sjećam se slatko kiselkastog okusa zrnja koje mi je pucalo u ustima i punilo ih mirisnim sokom. Sjećam se prstiju zamazanih crvenim sokom i tisuću mikroskopskih kapljica po pločicama i ormarićima kuhinje.
Očistiti nar mi danas nije problem, od kada sam se ispraksirala otvoriti nar bez da oštetim niti jedno zrno, pravi mi je užitak raskoliti velike plodove nara koji upravo pucaju pod pritiskom prstiju, pa se onda zrnje nara prosuje i prekotrlja po stolu kao svjetlucavi rubini i ne zaprlja niti pločice niti kuhinjske ormariće.