Moj je kolač ovaj put pretjerao, uzdigao se kao vulkan baš u sredini pleha i pukao, tek toliko da si sam upropasti izgled (i meni izazove gužvanje lica), a bila sam sigurna da će ostati ravan i ravnomjerno visok kako bi mrvičasta površina došla do izražaja. Takav je bio kad sam ga prvi put pekla, savršeno ravan i mrvičast, pa sam ovaj put bila više nego sigurna kako će pečen izgledati, ali eto iznenađenja, niti je fotogeničan, niti sam uspjela uhvatiti fokus onako kako se to meni sviđa. Dobro da nije i procurio, nego je samo stvorio mali jarak kao razmaknute zavjese na prozorskom oknu, tek toliko da ne bude onakav kakvog sam si ja zamislila. No ukusom i bojom me nije iznevjerio. Sjemenke golice su mu dale lagani zelenkasti štih i orašasti okus, baš onakav kakav sam očekivala, koštunjav, cimetast i osvježavajuć! Uopće nije sličan nekom jesenjskom kolaču, jer moj je prvi kolač sa sjemenkama buče bio potpuno jesenjski, ali i ovaj je pun jeseni kao i drveće na mojoj terasi koje se nazire kroz razgrnute zavjese na prozorskim oknima. Pun je jabuka, cimeta i bučinih sjemenki!