U ranu jesen je riječ o bojama, o tonovima i o njihovoj toplini.
Svjetle su boje nježne.
Jarke su boje živahne.
Zagasite su boje tople.
Tamne su boje melankonične.
Moje su boje tamne, obično crna ili antracit siva, pa i tamno plava ili zelena, onako kao zelena staklena boca od mineralne vode ili boja tamno zelene tikvice…ponekad i kesten smeđa. Nisu hlande tamne boje, barem to nisu moje tamne boje.
Obožavam prirodne i duboke sjene, uvijek tražim sjenu, čak i kad se protiv svih pravila i navika odlučim promijeniti kolotečinu i zaplivati u svjetle nijanse. Sjene daju pokret i žive su, one se pomiču i igraju tonovima tako da tonovi postanu valoviti. U tami osvjetle dubine, a na svjetlu stišaju žar.
Niti svjetle boje nisu hladne iako su skoro prozirne, kao voda, kao led…sjene ih omekšaju i kao da ih zagriju.