Kad imam puno ostataka, a sve nešto po malo, onda pečem kolače u vrlo malim kalupima. A i ne samo kad moram potrošiti sve ostatke spremljene u hladnjak u malim posudicama, nego uvijek! Uvijek pečem u malim dozama, jer tko bi stigao sve pojesti, pa postali bi ogromni kao najveća buča na polju. Baš kao ona zaboravljena buča zategnute, sjajne kore koja samuje pod nekim još većim listom i čeka da ju netko otkrije.
Tako i mi još nismo uspjeli niti sve jesenjske zalihe potrošiti, iako nisu bili skriveni, pa se jesenjski plodovi još uvijek serviraju mada njihovi ovogodišnji nasljednici sigurno već bujaju i puze po zemlji, a možda već i cvatu. Bilo kako bilo, ja imam još jednu (i pol) lijepu, potpuno zdravu i tvrdu butternut tikvu od prošle godine koju ipak moram što prije potrošiti.