Slatki kruh Božićna zvijezda - Christmas star bread - Stella di Natale pane dolce

Puhala je bura i šuštalo je lišće zavijeno u vrtlog. Nosili su ga refuli hladnog, suhog vjetra dok su sunčeve zrake probijale kroz gustu tkaninu teških, tamno zelenih zavjesa na školskim prozorima.

Gledali smo neke projekcije, pa je u trebalo zamračiti učionicu, ali je jedna uporna zraka sunca našla jedinu rupu na tkanini i ušuljala se među nas. Presjekla je svjetlosnu zraku koja je izlazila iz projektora i na susretu dviju zraka stvorila se svjetlosna kolizija. Dvije su sjajne zrake eksplozivno proizvele novu svjetlosnu zvijezdu u sred učionice.

Bližili su se školski praznici i Božić tada nismo iščekivali i obilježavali kao danas. Bili su to jednostavni dani, čekali smo zadnje dane prosinca i pokoji dar pod borom i konačno školske praznike. Čekali smo doček nove godine i vatromet i bor koji smo kitili tik pred kraj godine. Čekali smo stol pun kolača i maštali večeru uz svijeće.

U meni je i danas ostao taj isti laički osjećaj prema Božiću, dovoljno mi je osvjetliti dom toplim svjetlom svjećica i lampica, doboljan mi je miris dizanih kolača i cimeta. I obraduje me čestitka koja stigne poštom i neka posebna poštanska marka. Kao nekada, kad smo čestitke iščekivali i slagali ih pod okićenim borom. I sad me obraduje topli prosinački dan i vedra zvjezdana noć. I iščekujem praznike kao nekad one školske, iščekujem razno razne dizane kolače i kekse koje smo nekad pekli danima da bi se zasladili tih zadnjih prosinačkih dana u iščekivanju Nove. Sad iščekujem odmor od godine koja je proletila u tren oka i nadam se novoj i boljoj i drugačijoj i dužoj.

Pekmez od nara i jabuke - Pomegranate and apple jam - Confettura di melagrana e mele

Kad naiđem na nar, ne mogu mu odoliti, pa mi jedan, dva, tri nara nisu dovoljni, iako znam da ću provesti nekoliko sati u društvu tamno crvenih, svjetlucavih zrnaca, pa možda i više ako odlučim da od crvenog zrnja nešto pripremim.

Kad naiđem na nar, sjetim se kad sam kao mala jedva čekala da stignu zreli plodovi paketom iz Dalmacije. Onda mi je jedan nar bio dovoljan i najljepši dar koji sam mogla dobiti. Zato mu niti sada ne mogu odoliti, kad stigne sezona nara kao da se vratim unazad i obuzme me isto onakvo ushićenje koje me obuzimalo kad bih s obje ruke zagrlila veliku riznicu tamno crvenih rubina. Ne sjećam se kako smo tada nar otvarali, sjećam se slatko kiselkastog okusa zrnja koje mi je pucalo u ustima i punilo ih mirisnim sokom. Sjećam se prstiju zamazanih crvenim sokom i tisuću mikroskopskih kapljica po pločicama i ormarićima kuhinje.

Očistiti nar mi danas nije problem, od kada sam se ispraksirala otvoriti nar bez da oštetim niti jedno zrno, pravi mi je užitak raskoliti velike plodove nara koji upravo pucaju pod pritiskom prstiju, pa se onda zrnje nara prosuje i prekotrlja po stolu kao svjetlucavi rubini i ne zaprlja niti pločice niti kuhinjske ormariće.

Pečene jabuke s mrvičastim nadjevom od badema - Baked apples with almond crumble - Mele al forno con il crumble alle mandorle

Jutro je svanulo baš zamagljeno i mutno, i mrzlo i sve se uokolo smrzlo. A smrzli se i krovovi i željezne ograde, i balkoni i ceste…i tlo. Sigurno se i grbavo, staro stablo divlje jabuke smrzava u parku. Nisam ga stigla jutros niti pogledati. Na križanju su ulice bile užurbane više nego obično, jer je mraz zamutio i vjetrobrane automobila i zamaglio ih toplim dahom. Baš sam i ja jutros bila smrznuta i u nekoj sumaglici, toplo isparavanje daha mi je zamutilo pogled, jutarnja žurba mi je zamutila misli i nisam se sjetila baciti pogled na staro, grbavo stablo. Ne znam da li je jutro dočekalo s ono malo lišća koje je na njemu do jučer lepršalo ili je i zandnje lišće izgubilo pod teretom vlage? Tako sam zamućeno projurila pokraj stabla divlje jabuke, kao što su zamućeno dani studenog projurili i studen su donijeli tik tih zadnjih par dana u mjesecu studenom koji studeno zvuči kao što studen nosi. Kad mraz i magla oviju zoru i sumrak, znak je da se bliži početak prave zime, zubate zime koja štipa dušu i pogled i mrzne topli dah koji nam muti pogled na jutro.

Krem juha od gljiva i kestena - Cream soup with mushrooms and chestnuts - Vellutata di funghi e castagne

Sve što je previše je suvišno, a sve to suvišno je nebitno. Tako počinje i priča o ovoj krem juhi i općenito o svemu što možete naći na ovom mjestu.

Ne volim pretjerivati sa začinima, volim da se par jednostavnih okusa fino izmiješa i da se sami nadopune tako da stvore neki novi, ali jedinstveni okus. Volim pojedinačno kušati svaki okus i aromu, volim da mi se ti okusi i arome duboko utisnu u sjećanje i da mi se svako toliko vrate sa željom da ih ponovo okusim.

Dve, tri arome i pokoja travka, to je dovoljno da se stvori čaroliju boja i mirisa i svega što si sami zaželite. A ja sam zaželjela toplu zdjelicu punu jeseni. I po boji, i po toplini, i po aromama. Ja sam zaželjela zdjelicu prepunu svega.

Gljive, kesten, krompir, suha rajčica….svaka od ovih namirnica je puna doživljaja, puna je rada i lutanja gore-dolje po Primorskoj šumi, puna je crvene i škrte Primorske zemlje, zemlje tvrđe od najtvrđeg kamena, vruće zemlje koja je rajčici dala slast i sve svoje bogatstvo. Puna je i mirisa travki koje uzgajam onako prirodno i neuredno u vazama na terasi. Sad te trave same i niknu, posiju se i niknu gdje najviše vole, onako prirodno i slobodno, bez ograničenja i jedva ih čekam da izvire  iz zemlje u tim vazama na terasi.

Slatki kruh s kestenom i maslinovim uljem - Sweet bread with chestnuts and olive oil - Pane dolce di castagne all'olio d'oliva

U iščekivanju kiše…ruke su u džepovima, ramena uzdignuta tik do ušiju, a glava bi najradije nestala negdje u dubini okovratnika jakne. Pramen kose mi škaklja nos, a par dugih vlasi su mi se zalijepile na usnice. Puše, zrak je topalo, stiže u refulima i u istom ritmu se ramena uzdižu da ipak taj zrak ne uđe u jaknu i ne napuše ju kao balon. Nije hladno, ali zrak snažno stiže, udara po licu, razbacuje kosu i vitla tu kosu u zamršeni grm.

Ruke su još uvijek u džepovima, prsti se igraju nekim suhim sjemenkama koje su ostale u tu od proljeća. To su sjemenke nekog zimskog žbunja koje sam zaboravila i ostavila u tami ormara da se suše. U jednom su džepu sjemenke veće, a u drugom su sitne i skoro ih teško razbirem prstima, kao da su se uvukle u šavove. Sjećam se dobro kad sam ih ubrala s namjerom da ih zapiknem u neku vazu na terasi. Podijelila sam ih u dva džepa da se ne pomiješaju…i zaboravila na njih. Do sada, dok nisam ponovno ruke uvukla u džepove i poigrala se suhim, crnim sjemenkama mirte.

Kolač sa sjemenkama buče i jabukama - Cake with pumpkin seeds and apples - Dolce con semi di zucca e mele

Moj je kolač ovaj put pretjerao, uzdigao se kao vulkan baš u sredini pleha i pukao, tek toliko da si sam upropasti izgled (i meni izazove gužvanje lica), a bila sam sigurna da će ostati ravan i ravnomjerno visok kako bi mrvičasta površina došla do izražaja. Takav je bio kad sam ga prvi put pekla, savršeno ravan i mrvičast, pa sam ovaj put bila više nego sigurna kako će pečen izgledati, ali eto iznenađenja, niti je fotogeničan, niti sam uspjela uhvatiti fokus onako kako se to meni sviđa. Dobro da nije i procurio, nego je samo stvorio mali jarak kao razmaknute zavjese na prozorskom oknu, tek toliko da ne bude onakav kakvog sam si ja zamislila. No ukusom i bojom me nije iznevjerio. Sjemenke golice su mu dale lagani zelenkasti štih i orašasti okus, baš onakav kakav sam očekivala, koštunjav, cimetast i osvježavajuć! Uopće nije sličan nekom jesenjskom kolaču, jer moj je prvi kolač sa sjemenkama buče bio potpuno jesenjski, ali i ovaj je pun jeseni kao i drveće na mojoj terasi koje se nazire kroz razgrnute zavjese na prozorskim oknima. Pun je jabuka, cimeta i bučinih sjemenki!

Krafne s kestenom - Donuts with chestnuts - Frittelle con le castagne

Kao hrčak sam lani spermila gomilu kestena u led, i za kuhanje, i za pečenje, a i već oguljenog i taj mi je najdraži. A onaj za kuhanje, koji je još u ljusci volim zaboraviti, jer s njim nikad kraja poslu, a onda kad si hoću totalno zakomplicirati život, uputim se raditi još i neke uvrnute rolade s kesten pireom umjesto da ga jednostavno zdrobim i umijesim u dizano tijesto. 

Jer dizano tijesto je zakon, njega nikad dosta, i slanog i slatkog, i običnog i neobičnog. Da ne ponavljam stalno jedan te isti kuglof ili kruh od kestena, a da ne iznevjerim omiljeno mi dizano tijesto, zamijesila sam krafne…s kestenom!

Krafne su krafne, nema boljega, a krafne s kestenom su vrhunac najboljega.

Krem juha od tikvica - Cream soup with courgettes - Vellutata di zucchine

U ranu jesen je riječ o bojama, o tonovima i o njihovoj toplini.

Svjetle su boje nježne.

Jarke su boje živahne.

Zagasite su boje tople.

Tamne su boje melankonične.

Moje su boje tamne, obično crna ili antracit siva, pa i tamno plava ili zelena, onako kao zelena staklena boca od mineralne vode ili boja tamno zelene tikvice…ponekad i kesten smeđa. Nisu hlande tamne boje, barem to nisu moje tamne boje.

Obožavam prirodne i duboke sjene, uvijek tražim sjenu, čak i kad se protiv svih pravila i navika odlučim promijeniti kolotečinu i zaplivati u svjetle nijanse. Sjene daju pokret i žive su, one se pomiču i igraju tonovima tako da tonovi postanu valoviti. U tami osvjetle dubine, a na svjetlu stišaju žar.

Niti svjetle boje nisu hladne iako su skoro prozirne, kao voda, kao led…sjene ih omekšaju i kao da ih zagriju.

Slatki kruh s maslinovim uljem - Sweet bread with olive oil - Pane dolce all'olio d'oliva

Vjerujem da ste primijetili da ne pratim normalni tok objave postova i recepata, da obično objavim recepte sa zakašnjenjem ili baš u zadnji čas. Umjesto da vam nešto ponudim prije nego što tome nečemu počne sezona, kao svi ostali normalni bloggeri, ja uvijek kasnim i objavim to nešto kad su svi već svoje smučkali i ispekli i pofotkali i kad su već u nekim novim pripremama. Zapravo izbjegavam taj pritisak nekog "moranja", pa onako spontano slijedim svoj tok misli i želja, te kuham i fotkam, a ponekad i pišem direktno iz srca, bez obaveza. Nisam vam ja baš neki promoter, a niti savjetnik, nisam još dobro uskladila svoj bioritam sa web medijima, tj. dobre savjete kako što pripremiti i aranžirati ili uslikati vam mogu dati, ali nikako da sve u detalje unaprijed isplaniram, mada sam imala dobru namjeru i čvrstu volju slijediti neki raspored.  Ne pratim masu, nego polako, po svom putu, spora sam vam ja za današnju žurbu. Dok ja zadovoljim svoje standarde....ode voz, a s vozom ode i vrijeme i ljudi i zbivanja (autokritika!!!).

Ipak sam još uvijek uvjerena da ću prije ili kasnije ipak nešto napraviti po planu, bez improvizacije i kreativnih promjena u toku zbivanja…jer obično to tako krene, mimo puta…nešto iz hladnjaka treba brzo potrošiti, nečega sam previše kupila, neka iznenadna želja me spopadne i onda umjesto dizanog tijesta skuham juhu, a i klimatske promjene utječu na tok zbivanja.

Knedle sa šljivama - Potato dumplings with plums- Gnocchi di patate con le prugne

Ljeto je uporno kao tvrda ljuska oraha! Ljeto opstaje i odbija svaki i najmanji znak promjene vremena kao što se ljuska oraha odupire pritisku drobilice, dok god može. Jedino što nam ljeto pokazuje svoje obilje na sve načine, a ljuska oraha svoj plod skriva do zadnjeg časa, dok onako bučno i oštro popuca i u sto sitnih komadića se rasprši u prostoru.

Ljeto je ipak malo ležernije, ono se voli pokazivati i pretjerati u obilju i bojama, u okusima i raznolikosti.

I kao što je ovo ljeto pretjeralo s paradajzom, tako nas je opet iznenadilo obiljem šljiva. Zapravo nas je na to obilje mjesecima pripremalo, jer su sitni, zeleni plodovi sve više sličili minijaturnim lubenicama i visili na granama koje su od težine skoro dodirivale tlo. Ahhh koje je to olakšanje za grane kad se oslobode plodova e ponovno počnu lepršati po ritmu vjetra. A vjetra kod nas ima, a i bilo ga je taj dan kad je bura zavihorila svom snagom i u trenu slomila granu šljive.

Paradajz juha - Tomato soup - Zuppa di pomodoro

Paradajz ili pomidor, bez obzira kako ga gdje nazivamo, to je rajsko voće, to je Raj-čica!

Zvali ga mi xitomati kao stari Asteki ili pomo d’amore kao što su ga prozvali Francuzi ili paradies Apfel kao Njemci od kojih smo ime posvojili i prilagodili ga našem jeziku kontinentalne Hrvatske ili pomodoro kao Talijani, a i od njih nam se riječ svidjela, pa smo i nju prilagodili našem jeziku u Hrvatskom priobalju.

Koju god riječ izaberete, ona opiše nešto dragocjeno, kao da stiže iz raja ili nešto zlata vrijedno!

Valjda je taj netko koji je tom povrću i dao ime, imao osjećaj da je u raju kad je prvi put zagrizao okrugli, sočni, topli i rumeni plod te davne, ne sjećam se točno koje godine, nakon što je otkriven tada novi kontinent i sva njegova bogatstva!

Mlaka krompir salata sa začinskim travama - Lukewarm potato salate with aromatic herbs - Insalata tiepida di patate con erbe aromatiche

Kad vani zakuha onda svi maštamo o totalnoj svježini, vanjskoj i unutarnjoj, pa bi onda i hrana trebala biti hladna da se iznutra ne bismo pretjerano zagrijali. Mislite? . . . Zapravo bi trebala biti mlaka, da termički šok ne napravi suprotan efekat i prouzroči znojenje, ali ne zbog vanjske visoke temperature nego zbog prehladne tvari koje unosimo u organizam. Hrana treba biti lagana, vrlo lagana, tek toliko puna i teška da nas zasiti, jer prepun želudac i žega nisu dobar par!

Iz istog raznoga u pustinji nomadi piju topli čaj pod suncem koji peče i suši sve oko sebe i odbija se od kvarcnih zrnaca kako bi još jače svjetlilo. Eto, umjesto da pretjerujemo s razno raznim hladnim i prehladnim obrocima i razgolićeni šetamo pod suncem i riskiramo ne samo da nas opali toplotni udar nego i da zadobijemo opake opekline i još ozbiljnije posljedice opaljene kože, trebali bi češće pametno kopirati one čiji su primjeri korisni, jer sunce ne oprašta, koliko nam godi u minimalnim dozama, toliko nam loše čini ako se ne zaštitimo.

I to nam pustinjski nomadi lijepo poručuju dok pomno zamotani u njihova tamno plava ruha posmatraju jantar žuti čaj svojim plavim očima obrubljenim crnilom.

Muffin s američkim borovnicama i pistacijima - Muffins with blueberries and pistachio nuts - Muffin con mirtilli americani e pistacchi

Osim klasičnog siječanjskog početka, ja svake godine krajem srpnja iznove započinjem razmišljati o nekom novom početku. Nije da iz subote u subotu ne započinjem uvijek iznova, ali ovi kasno srpanjski početci su ono što se ne može iščekati bez osjećaja da vam je koža tijesna. Ili je bolje reći kožun, jer kasni srpanjski dani su žarki pod blještavim zenitom, pa čak i kad nebesko noćno tijelo zamijeni užarenu zvijezdu i zrikavci glasno upale noć. Kožun mi je sve tijesniji, a dah kratak i težak.

Onda je razmišljanje o nekoj promjeni sve češće i dugotrajnije. I noć ne donosi spokoj, a dan je duži nego zapravo i jeste dug. Svako toliko napnem uho i osluškujem kad će i odakle stići skroz neprimjenti propuh. Više me nije strah propuha i svako večer, kad zrikavci upale noć, pripremim mu dobrodošlicu i otvorim mu i vrata i prozore, jer očekujem da donese dašak svježine i ugasi žegu dana. Naučila sam loviti propuh kao leptire u mrežu. Pripremam mu prolaz i osluškujem njegov dolazak ušima i svim osjetilima, jer i u očima mi godi malo svežine da kapci olakšaju i ne zatvaraju se pod teretom vlage.

Zrak je gust kao mast. I kao mast se topi u dodiru s kožunom. Sve postaje ljepljivo i koža me štipa i tjera me da još više žudim za novim početkom.

Brze slane kiflice s ricotta sirom - Quick salty croissants with ricotta cheese - Croissants veloci con la ricotta

Cvrčci su cvrčali u žitu. U zrelom žitu koje se meškorilo i šumilo kao more. Zlatno, žuto more izraslo na šupljim stabkama slame.

Žito su već poželi, u rane jutarnje sate, ranije nego obično, i na polju su ostali ležati cilindri slame. Sunčaju se pod zenitom i sanjaju hladovinu. Duboku hladovinu štaglja da ohlade mirisnu vlagu žarkih srpanjskih dana.

Sve se žuri, i priroda i ljudi. Za vremenom žalimo, jer ono nas pretiče, brže je od nas. I nepovratno.

I kola su već krenula da pokupe cilindre slame s polja, opet su poranili, sve im se nešto žuri. Priroda ih tjera, i ona je u žurbi. Pretiče nas i zbunjuje. Kao da sanja okove leda koji će brzo stići, prebrzo. I zlatno, žuto more će biti zaboravljeno pod srebrnim iskrama hladnog sunca.

Cijeli je prirodni ciklus užurban i ushićen kao da taj čas mora zaokružiti svoj vijek. Hitro promiče pokraj zlatnih cilindara slame koji su do jučer bili razbacani po polju, a sad već uredno čekaju kola da ih pokupe i pohrane u hladovini štaglja, daleko od žarkog zenita.

Tjestenina s rajčicama confit i prženim lješnjacima - Pasta with tomatoes confit and roasted hazelnuts - Pasta con pomodorini confit e nocciole tostate

Obično ljeto započne kad počnu zoriti rajčice, kad je sunce najjače, kad blješti i zrake mu se odbijaju od glatke kože rajčica kao bumerang. Ona svjetlost koju plodovi rajčice ne upiju, zagriju te crvene plodove i pretvori se u topli miris ekstrakta iz same biljke. Crvene, okrugle rajčice sam voljela brati onako vruće, otrljala bih ih u odjeću i zagrizla…onako vruće, još u vrtu po kojem sam bosa lutala dok bi me sitne grudice crvene primorske zemlje žuljale među prstima…

Ljubav prema rajčicama još traje, još je i jača, jer ih sad bolje poznajem. Za to mi je trebalo vremena i prostora, vremena da dobro upoznam rajčice i njihovu šaranu narav. Prostora da na njih naiđem, da se s njima sudarim i da se u njih zatreskam kao tinejdžeri u prvu ljubav.

Pite od prhkog tijesta s lješnjacima punjene borovnicama - Pies made of brisée dough with hazelnuts filled with blueberries - Crostate di frolla alle nocciole con il ripieno di mirtilli

Nikako se ne mogu usporediti one prave šumske borovnice s američkim, velikim borovnicama. To su zapravo dvije varijacije na istu temu, ali svaka ima svoj predominantni karakter! Jedino obje isto farbaju i bolje je ne poprskati stoljnjak ili majicu, jer ćete si fino i prirodno ofarbati i ono što niste namjeravali farbati.

Obje su plave, ali nisu jednako plave. One prave šumske borovnice su skoro crne koliko su tamno plavo-ljubičaste, nisu plave kao američke borovnice, te pak imaju tako posebnu plavu nijansu obavijenu laganim bijelim velom . . . sve sam vam obojeno opisala, a što se okusa tiče, ja sam ipak više za onu kiselkastu nijansu prave šumske borovnice. Još niti jednom nisam probala bojiti tkaninu borovnicama, ali tijesto jesam, boja mu je bila fenomenalno ljubičasta, a okus još bolji! Imam i recept ako vas interesira! U svakom slučaju borovnice su super hrana u estetskom, a i u gustativnom smislu riječi!

Brownie torta s trešnjama - Brownie tarte with cherries - Brownie torta con ciliegie

Ne pada trešnja daleko od stabla . . . ili je to bila jabuka . . . u svakom slučaju ja sam trešnje našla i ovdje gdje sam se davno preselila. Lovranske su trešnje nešto posebno, valjda zato jer je Lovran moj mali ljubljeni gradić (nostalgija čuda čini), a i zato jer su stvarno posebne, velike, sočne, tamno crvene i s vrlo malo crvića (sve trešnje imaju crviće, znači nisu vegansko voće!). A najbolje su tek ubrane sa stabla, pa kad onako tople i jedre puknu pod zagrizom i napune usta slatkoćom i svim mogućim aromama. Eto, trešnje u meni izaivaju Proustov sindrom! Jest da je on pisao o kolačićima, a ja o trešnjama, ali i one su isto završile u kolaču!

Smrznuti jogurt s malinama - Frozen yogurt with raspberries - Yogurt ghiacciato con lamponi

Maline nisam nikad kupila niti u trgovini, niti na tržnici. Mislim da one nikad ne bi stigle kući cijele i jestive. To je voće koje se jede dok se bere, jedu se  svi plodovi koji se malo zdrobe u berbi, a i ne samo ti zdrobljeni plodovi se pojedu. Ja se obično najedem malina dok ih berem, a berem ih samo ako u pravi čas stignem kući u k mojima.

Kameni zid iza kuće se ljeti zazeleni i potpuno prekrije širokim lišćem malina iza kojih se kriju sitni i sočni crveni plodovi. Nisu to one ogromne maline koje se mogu kupiti u trgovini ili na tržnici. Te naše domaće maline su starinske, imaju sitnije plodove koji nisu ni tako slatki kao one ogromne maline iz prozirnih kutijica koje bih ja sigurno kući donijela potpuno zdrobljene.

Muffin s kokosom i jagodama - Muffin with coconut and strawberries - Muffin col cocco e fragole

Sezona jagoda svake godine sve ranije započinje i sve je kraća. Sad jagode počinju u travnju, čak i prije, negdje pred kraj ožujka dok još uživamo u nekom drugom voću, zimskom voću. I bez obzira koliko ih želim i kako dugo ih čekam, na početku njihove uranjene sezone samo ih promatram i čekam da me potpuno omami pravi miris i puna aroma zrelih i žarko crvenih voćki. Samo kad one onako intenzivno i zamamno mirišu, znak je da je cik sezone jagoda. A kako rano počne, tako njihova sezona i projuri. A sad su i najbolje, i najslađe, i najsočnije i treba ih brzo potrošiti, jer sad su zrele i potpuno crvene u srcu! I još ih kupujem, bez obzira što je njihovo mjesto zauzelo neko drugo voće koje je uranilo i ne miriše onako kako bi trebalo . . . čak i lubenica ima. Crvene jesu i one, ali dok god će biti jagoda u košarama, biti će ih u mom hladnjaku.

Mousse od crne čokolade s vodom - Dark chocolate mousse with water - Mousse di cioccolato fondente all'acqua

Ovaj je recept za mene bio pravi izazov.

Prvo: jer volim recepte s vrlo malo sastojaka, a ovaj recept je u tom smislu totalno skroman!

Drugo: jer volim računati dok pripremam nove recepte, u mojim slatkim receptima ima uvijek puno matematike, iako je to nekako prikriveno slatkoćom i izgledom gotovog deserta. Jednostavno i u svakom slučaju volim matematiku! (evo i ovdje sve nešto nabrajam, prvo, drugo, treće…)

Treće: jer kad me nešto izazove, ne dam si mira dok to nešto ne probam i sama, pa onda ako to nešto i uspije . . . Eureka! Ako i ne uspije od prve, opet ću pokušati, pa i izmjeniti to što ne ide dok ne dođem do željenog rezultata.

Tako je i ovaj recept bio pravi izazov, s vrlo jednostavnim sastojcima i s matematičkim duhom!

Šparoge s jajima na oko - Asparagus with fried eggs - Asparagi con uova fritte

Svako jutro jedno jaje, organizmu snagu daje, jel’ se sjećate? Tako je nekad i bilo, kad sam ja još bila mala i kad smo jaja smatrali zdravom i nutritivno vrijednom hranom, a i spasom ženskoj radnoj snazi u nedostatku vremena i ideja. I kad se pojelo to jedno zdravo jaje (ili više njih!), meko ili tvrdo kuhano ili kajgana ili fritaja ili jaje na oko po mogućnosti s pomfijem….obrok je bio na brzake riješen i želudac pun i zadovoljan. A tek kad bi jaja bilo obogaćeno nekim drugim povrćem, na primjer šparogama, i to onim debelim, pitomim šparogama, onda taj obrok postane prava gozba. A sad je cik sezone šparoga, divljih, uzgojenih, zelenih, ljubičastih, bijelih….pa sam i ja, bez puno razmišljanja pripremila proljetni brzinski obrok i zadovoljila gladna usta.

Obje namirnice pripadaju kategoriji “super hrane”, tako da vam ništa više ne treba, samo uživati u obroku…možda će vam trebati zera kruha da umočite u tekući žumanjak, jer ako mene pitate žumanjak mora obavezno ostati tekuć, a bjelanjak potpuno kuhan, tj. pečen! A kad je u pitanju jaje na oko, što je bjelanjak pečeniji, to ga ja više volim, najbolji je kad onako dobije reš prženu, smeđkastu koricu!

Raženi kruh s kestenom - Rye bread with chestnuts - Pane di segale con le castagne

Koliko puta sam već krenula pisati o raženom kruhu, a isto sam toliko puta i stala, jer nikako da ga zarežem kako treba! Tj. kruh se digne, izvrnem ga u posudu za pečenje, zarežem ja njega, ali mi taj rez nakon pečenja još uvijek nije onakav kako sam si ga zamislila, pa moram još par puta trenirati prije nego vam napišem taj recept, recept za raženi kruh. I tako ja raženi kruh jedino uspijem uslikati dok se odmara u košari za dizanje, dok je onako mjehurićav i nabrekao. Stigla sam do te faze recepta.

A recept je doslovno spreman, isproban i uspješan. Kažu: strpljen, spašen! Tako je to i sa mnom i s kruhom. Trebam još malo strpljivo čekati pravi trenutak, a u međuvremenu ću uvijek nešto drugo peći. A moje “nešto drugo” je ovaj put opet bio kruh. I opet je u njemu bilo raženog brašna i bio je taman i mekan i ukusan….i u njega sam strpala ostatke kestena od prethodnog posta.

Torta od kestena s crnom čokoladom i kruškama - Chestnuts taste with bitter chocolate and pears - Torta di castagne col cioccolato fondente e pere

Strah je vrag, a vrag je crn i od vraga se bježi i skriva.

I glad je vrag, i od gladi se bježi i hrana se sprema i skriva po policama i ladicama, u kuhinjskim kredencima i zamrzivačima.

A ta zadnja glad koja me spopade je bila neka posebna glad, ona nepotrebna, ali željena glad. To je bila glad za slatkim, ona glad kad nije dovoljan niti keks, niti kruh i pekmez da ta nepotrebna glad mine. Ta je zadnja glad zaželjela nešto posebno fino i jednostavno, ali i drugačije.

Onda sam se sjetila da sam jesenas umutila nešto jednostavno i fino, a kako sam već svima išla na živce, jer sam stalno spremala kesten i kesten i opet kesten, onda sam i taj recept tako dobro sakrila, da sam morala rovati po papirićima i među stranicama pohabanog noteza da bih konačno nabasala na recept.

Salata od komorača s narančom i maslinama – Fennel salad with oranges and olives – Insalata di finocchi con arance e olive

Zanimljivo je to zimsko povrće, tvrdo je i čvrsto sklupčano, ili je potpuno glatko ili kao da je premazano uljanom bojom, pa odbija sa sebe tekućinu. I hrskavo je i sočno, a skuha se za tren oka, ma i brže...zapravo treba jako paziti da se ne prekuha, a još ga je bolje jesti sirovog tako da se očuvaju svi vitamini i minerali kojeg u zimskom povrću ima u izobilju! Tako čvrsto zatvorene glavice, gomolji i cvjetovi naizgled nemaju nikakav miris. Valjda mi to asociramo sa smrznutim zimskim tlom, pa dok po njemu ne počnete kopati i rovati i tako ga malo zagrijete, on ne ispušta nikakav miris. I zimske glavice, gomolji i cvjetovi su takve naravi. Ljubomorno čuvaju svoje arome i mirise i dok se malo ne zagriju i sklope s nama prijateljski odnos, ne ispuštaju iz sebe ni trunak kemije! A onda ta njihova kemija eksplodira u bezbroj okusa i eteričnih ulja koja draže nosnice i otvaraju apetit.

Krem varivo od poriluka i krompira – Cream soup with leek and potatoes - Crema di porri e patate

Ja nisam baš obožavala poriluk, pogotovo nisam rado jela varivo od poriluka i neznam što bih bila dala da sam mogla preskočiti ručak kad je bilo na redu varivo od poriluka.

Nije me privlačila niti boja, niti miris, niti okus, a pogotovo mi tekstura tog variva nije baš išla. A poriluka je zimi uvijek bilo, puno ga je bilo i varivo se često spremalo, prečesto ako mene pitate. Tj. da ste me to pitali onda kad ga nisam obožavala.

A onda je mama izmislila neka druga zanimljiva i privlačnija jela s porilukom koja su imala i boju i miris i okus, a pogotovo teksturu koja je bila za prste polizat!

Krafne - Donuts - Frittelle

Nisam baš ljubitelj prženih stvari i osim pohanih šnicli kod mene je nemoguće pojesti bilo što prženo. Naravno, osim pohanih šnicli, jabuka u šlafroku i krafni. Krafne obožavam, od uvijek sam ih obožavala. Pogotovo one s velikim rupama koje je mama znala pripremiti. Bez ikakvog punjenja, onako prazne i još tople su mi mrak! Ne treba ih niti posuti šećerom, takve bih jela dok ne bih pukla od sitosti!

Čak i krompir više volim pečen u pećnici nego pommes frites. Mislim da nisam niti sposobna napraviti dobru “fritturu”! Ali pohane šnicle, jabuke u šlafroku i krafne znam napraviti, baš ih i uživam pripremati. To su te tri stvari koje se moraju pržiti, to je zakon! I pri tom mi ne smetaju niti mikroskopske kapljice ulja koje bez prestanka špricaju po štednjaku, niti miris prženja ne primjećujem kao neugodu, nego uvijek nađem u tome neku nijansu ugodnog isparavanja!

To je ono kad nešto voliš, onda mu sve opraštaš. I ne smeta mi to što sve oko sebe zaprljam više nego ikada, i to što posao traje i traje, i to što osim što me grije plamen, grije me i brzina kojom moram koordinirati svoje brze pokrete pri prženju.

Maneštra od povrća s artičokama i graškom- Vegetable minestrone with artichokes and peas - Minestrone di verdure con carciofi e piselli

Danas su klimatske prilike idealne za jednu kućnu aktivnost koju (kao i svi) često odgađam, jer nekad je pretoplo u stanu, a nekada i vani. Ponekad nije pravi trenutak, jer su ladice i košare prepune i nikako da ih ispraznim, a često se zna desiti da nabavim neke nove namirnice i to u većoj količini, pa ih treba neko vrijeme i uskladištiti. A onda je bolje i njih prije potrošiti, pa tek onda planirati tu kućnu aktivnost koju (kao i svi) često odgađam.

A danas pada snijeg, gusti snijeg, onako sitan i suh, a i temperatura je niska, možda čak niža od nule. Kuhinjski balkon je jutros osvanuo prekriven s dobrih 5 cm snijega, a vaze su nosile čiste, bijele kapice, one fine kapice kao da su ispletene debelim iglama od mekane moher vune, one dlakave vune koja se ispreplete tako da vam nije jasno koja je vunena nit, a koja je njezina duga i kovrčava dlaka.

Muffin s orasima i jabukama - Muffins with walnuts and apples - Muffin con noci e mele

Trebala je biti torta, tj i bila je torta. Jedna koju smo znali nekad često peći, dok nije izašla iz mode!

Tako to biva i u kuhinji, moda je moda, pa su se pekle velike torte, nisu se recepti matematički polovili i malo njih je točno brojio kalorije ili proučavao sastojke laboratorijskom precisnošću. Jedino se puding razlijevao u male modlice, slične veličinom i oblikom kalupima za muffine.

Jer danas su muffini u modi. I laboratorijskom precisnošću se mjere doze za dvanaest, osam, šest, pa čak i za pojedinačne kalupe za muffine. I tako je i moja namjera da pečem našu staru, zamišljenu i željenu tortu s jabukama, preobrnuta u neki novi recept i da se pleh za torte nije pokvario (jel se može pleh za torte pokvariti?! – Eee kod mene može i to!) ne bih niti ja počela razmišljati o ovom receptu i ispekla bih tu dugo željenu tortu s jabukama.

Pogačice od Hokkaido tikve s majčinom dušicom - Hokkaido pumpkin scones with thyme - Focaccine di zucca Hokkaido al timo

Kad mi nedostaju riječi, pišem slikama. To mi nekako bolje ide. Nisam neki govornik, obično mi riječi zapnu negdje na pola puta, pa onda i mozak naglo zakoči, a onda posegnem za foto aparatom i s jednim "klik-om" riješim problem.

Imala sam još nekoliko Hokkaido tikvi koje sam si donijela od mame za zimnicu, onako kao pravi gastarbajter, sve što stane u auto, putuje s nama. Bez obzira što se pri pakovanju Mr. M. malo uzbudi, ali ipak traži najbolje mjesto za sve te male stvari koje mene malo prebace doma kad onako zagusti u duši. I te su tikve tako preživjele jesen i pola zime i sad je i Mr. M. zahvalam tom slatkastom tikvastom okusu, jer kad zagrizete ove pogačice, sve vas prožme aroma slatkoće i miris svih začina što sam u njih umijesila.

Meksički krastavac pečen na gril tavi - Grilled Mexican cucumber - Cetriolo Messicano grigliato

“Is this a vegetable or a fruit?”

This was my first question after observing for a while this tubby form.

Its intense light green collour is shiny and its surface is spiny.

The taste is very neutral and aqueous! I'm not sure if it has some nutritious value, for sure the visual effect is certain. Imagine a kind of big horse-chestnut with very tense and thin peel. This is its outlook!

When I first saw it, I thought that it was another growing experiment donated to my parents by a farmer-friend and arrived from who knows where. In that garden - my parent's garden, you can find any kind of vegetable-wonders. Edible, or not, it doesn't matter. The important thing is that it grows, sometime it even surprises us with its bloom, but most of the time it produces some kind of food. Food means vegetables or fruits. Until the unknown "food" doesn't show its products, we never know if it should be called fruits or vegetables. Well, we know how to call it, of course, but it is the product that has never been experimented in my family and no matter if, botanicaly speaking, it has been classified as fruits, or as vegetables, the moment it get tasted is the crucial one for us to decide how to specify the new grown baby!

Slane kiflice od lažnog lisnatog tijesta - Salty croissants made of fake puff pastry - Brioche salate di pasta sfoglia veloce

Nowadays searching for new recipes in the web is so natural as once was so obvious exchanging handwritten recipes. Once these handwritten recipes were adjusted, corrected, changed and occasionally even lost among plenty of identical handwritten papers with the recipe of some buns or cakes we have had tasted somewhere during a bithday party or a dinner with friends and neighbours. Once even neighbouts were our friends, sometimes our best friends. And it was so natural to share a piece of cake with our neighbours. They were happy to receive such a treat, they admired its look with their eyes and they enjoyed its last, but most of all they appreciated our kindness. The reputation of a good pastry chef and baker was verbally announced first to the family, then to the condominium, to the town, while going to work to bus passengers, to colleagues at works...and so the rumour slowly driffted from person to person.

Babka s čokoladom i liešnjacima - Babka with chocolate and hazelnuts filling - Babka con il cioccolato e nocciole

I will start this year writings very late and with one of my last year recipes that I have never finished. This is even not one of last recipes I have had in my mind last year. Not at all, I have prepared this one back in May. How annoying it is to leave unfinished thing around, right?! I dislike it (but I continue doing it!) like I hate even numbers.

What is the connection here? It happens that this is the year with even number and there is a lot of unfinished stuff in my PC. It is not the best start!

Something changed in my last years, I don't have fixed plans or "to-do lists" and I'm always kinda afraid to finish what I'm doing so I leave plenty of undone things behind and I start new ones again and again...whitout plans, with no order, because I always have to do something new and different...it's crazy,isn't it?