Da pojednostavim stvar, reći ću da ja jedem sve, ali sam izbirljiva…hmmm, znači da ne jedem sve…
Da počnem iznova, ja volim sve probati, ali to ne znači da mi se sve sviđa. U principu sve jedem, jer sve probam, ali sam izbirljiva i onda ono što mi nije po guštu, totalno izbjegavam, tj. niti to kupujem, niti to kuham (ni za Mr. M.-a, ma za nikoga, niti za lijek!)
Tako je to bilo od uvijek. Čak i kad su najjednostavnije jabuke u pitanju. To najpoznatije, najtraženije i najčešće voće srednjoevropske kuhinje je toliko različito da sam uspjela i jabuke podijeliti u kategoriju “volim” i “ne volim”.
Ako su jabuke sirove, onda ih volim samo ako su one kiselkaste, sočne i hrskavene. Ne dajte mi brašnjaste jabuke, zapravo ako su one brašnjaste, onda ih mogu samo preraditi, skuhati ili ispeći i tek onda ih konzumiram, i tek dada mogu reći da volim sve vrste jabuka, brašnjaste se jabuke tad podrazumijevaju. A brašnjaste su i one prestarjele jabuke, one koje ponekad odspavaju duže vremena negdje u mraku smočnice. One se odmah prerađuju, to je definitivno, ma probam ja i te prestarjele jabuke, onako na brzak dok ih gulim i reckam, pa ako me iznenadi njihova odstajala svježina, onda mi ne smeta ako su smrežurane i malo mekše. Dok ih gulim i reckam uživam u iznenađenju okusa i sokova, pa tada pola izreckam, a pola pojedem onako sirove.