Galetta sa šljivama - Plum galette - Galetta con susine

I ove su nas godine šljive obradovale bogatom i dugotrajnom berbom. Ja počnem sa selektivnom berbom čim stignem kući početkom kolovoza. Nisu tada šljive bile zrele, još su bile onako hrskave i trpke, ali mene ta njihova  kisela narav osvježava. Volim kad one imaju konzistenciju jabuke, kad nisu niti previše slatke niti previše sočne. Zavravo volim jesti poprilično nezrele šljive, a ne kad one zapravo postanu sirovi pekmez.

Stablo naše šljive Stenlice (zapravo se zove sorta Stanley, ali ovaj put moram pisati po Vuku, kako se čita) je jedno jedino u vrtu, ali je dovoljno i veliko i bujno da nahrani i nas i susjede, i prijatelje i znance, i ptice i kukce. I tko zna tko bi još mogao potegnuti za zrelom šljivom da stablo raste u blizini javnog puta. Jer to tako biva, kad je nešto blizu puta, nema toga tko bi mogao  zabraniti slučajnom prolazniku da pruži ruku prema primamljivom zalogaju.

Zalogaju koji je poprilično i velik i težak, zalogaj koji bi mogao  nahraniti gladnog i ushićenog prolaznika. 57 gr zrelosti u skoro 7 cm bujnosti! Takve su naše Stenlice.

Preokrenuti kolač od zelenih šljiva - Upside down cake with green plums - Torta rovesciata con susine verdi

Zapela sam za okrenute torte kao hlače za plot!

Mogla bih napisati listu raznih preokenutih torti koje spremam sa svim i svačim.

Mogla bih, a ako me pitate zašto se ne bacim na posao, na to vam pitanje ne bih vam znala odgovoriti.

Zapravo i znam, djelomično znam zašto sve to pisanje i objavljivanje recepata stavljam u drugi, treći, u bezbrojno daleki plan. Obično su obaveze u najprvijem planu (znam da se ne kaže tako, ali dobro mi zvuči), pa tako posao, posao, posao koji završi kasno i onda svi moji recepti završe još kasnije i to vrlo hitro i direktno u našim tanjurima prije nego ih stignem zrihtati i ovjekovječiti fotoaparatom itd.

Dok mi je sadržaj u mislima, imam osjećaj da mi je glava prepuna, da mi puca od tog svog zbivanja u vijugama kao što puca ormar pun hlača (ne samo mojih), jer hlače su meni draže nego haljine…Kakve veze imaju hlače s mislima i okenutim kolačima?

Zapravo imaju puno veze, jer kako bih se ja verala po stablima trešanja u nekakvom haljetku. Nikako.

Kako bih ja brala šljive i razapinjala se po terasama primorskog tla u nekakvom haljetku? Nikako, i to je bolje obavljati u hlačama.

I dobro je to što su moji recepti uvijek u reduciranim dozama, bez previše sastojaka, lagani su i brzi, jer bi inače i moje hlače bile prepune kao što mi je i glava uvijek prepuna i sigurno bi popucale po svim šavovima i bez da se pentram po plotu.

Preokrenuti kolač s karameliziranim višnjama - Upside down cake with caramelized sour cherries - Torta rovesciata con amarene caramellate

O ovom sam kolaču već davno pisala, još na početku egzistencije ovog bloga.

Mogla bih reći da se blog periodički ponavlja. Kao i moda, što više starimo to se stvari sve češće ponavljaju.

Ima u tom ponavljanju i obnavljanju i dobroga. Svaki put kad recept ponovim i s njega skinem prašinu, on je bolji i bolji. Pečenjem i ponovnim pečenjem sam ovaj recept malo izmijenila, malo popravila, malo dotjerala fotografije što je meni najveće zadovljstvo u svom tom pripremanju, stiliziranju i naravno kušanju! Zapravo je ova verzija malo i drugačija, jer sam izbacila kiselo vrhnje iz recepta. Kolač samo s maslacem je ipak pravi kolač. Vrhnje je vrhnje, i ono se kao i moda periodički ponavlja u kolačima, ali maslac je maslac. On je konstanta, barem kod mene. Kao što je i domaći vanilij šećer konstanta, ali ga obavezno zaboravim napomenuti. No on je obavezan u mojim kolačima. I to puna puncata žlica domaćeg vanilij šećera, neće kolač biti presladak od te žlice šećera, a neće mu niti aroma biti prejaka, jer taj šećera zapravo samo upije toliko arome vanilije koliko mu treba da zamiriše.

Biskvit s trešnjama - Sponge cake with cherries - Pan di spagna con le ciliegie

Ništa tu nije slučajno, sve je pomno isplanirano u ovoj vrlo “zen” priči.

Nisu se trešnje same popele na kolač, i to slučajno,  a nisu ni slučajno popadale po crvenom kineskom stoliću prije nego što su završile u i na kolaču.

Nije taj crveni kineski stolić sasvim slučajno postao podloga za ove fotografije kao što nije slučajno dospio k nama. Nije, čekao me je u trgovini azijskog namještaja i bila je to još jedna ljubav na prvi pogled. Bila je to jarko crvena, strastvena ljubav, isto tako jaka kao što je jaka moja ljubav prema trešnjama.

Sve ima svoje razloge, i crveni kineski stolić, i blizina Kine i Japana, i crvene trešnje koje tako kratko traju kao i njihovi cvjetovi koje u Japanu zovu sakura, i moja snažna ljubav prema trešnjama. I kontempliranje cvijeća ima svoje razloge. U Japanu kontempliraju cvjetanje trešanja i to je pravi festival, zove se hanami.
Hanami, kako to snažno zvuči, kako to vrlo “zen” odjekuje! A traje kratko i lagano je kao cvjetne latice koje otpadaju sa stabala i pretvaraju proljeće u zimsku vijavicu.

Preokrenuta torta s jabukama - Tarte tatin with apples - Torta rovesciata con le mele

Jel vam ikad mozak potpuno stao, ali onako totalno, ni mrdac, ni slovo u glavi, niti na papiru…totalna ništica, praznina kao rupa bez dna.

Tišina, kao pred nevrijeme, a sve je pod pritiskom kao kad muk u glavi guši sve oko sebe prije nego što slova eksplodiraju i zaprljaju papir.
Takav je to osjećaj nekakve praznine slične materiji bez konkretnosti. Podsjeća me baš na pripremu karamela dok su još svi sastojci bijeli na bijelunjavoj površini kalupa, pa onda kad se otope kao da čak i nestanu . . . sve postane prozirno i tekuće i samo se migolji i bjelunjavo pjeni po kalupu, a pritisak raste kao temperatura kalupa. Ja čekam, strpljivo, dok praznina ne postane materija.
I to traje dok ne stigne pravi trenutak i onda se dogodi čudo i treba biti brz i pažljivo ocijeniti kad treba prestati zagrijavati kalup da od sve te silne masne slatkoće i obilatnosti ne bi na kraju ništa dobro ispalo.

Ako karamel izgori i skrutne se kao hrpa crnih slova koja su bez nekog reda i poretka izletjela iz glave i popadala po bijelom papiru, onda treba stati, i početi sve iznova.  Zna se i to dogoditi, pogotovo ako slova u mislima krenu krivim putem, a nered se u glavi nemože srediti, ni u glavi niti na papiru.  Nema vam gorjeg osjećaja od gorčine koju  ostavlja u ustima izgorjeli karamel.

Tada je stvarno bolje stati i sve ostaviti da se vrati na svoje mjesto, da se ne okrene naopačke prije vremena. 

Galetta s jagodama - Strawberry galette - Galetta con le fragole

Kad bi sezona jagoda trajala cijelu godinu, ja bih ih svaki dan imala na programu!

Najviše ih volim još onako tople i osunčane, tek ubrane, s kojih samo stresem čestice zemlje i guštam ih dok berem sve što se crveni pod zelenim lišćem.

Galettu sam prvi put probala prošle zime i bila je to ljubav na prvi “griz”! Bila je to galetta s jabukama i orasima, pravi desert za opušteno zimsko poslijepodne. U njoj smo uživali uz šalicu toplog čaja, a onda su prohujali i siječanjk i veljača i ožujak, pa se i godišnje doba promijenilo i stiglo je novo voće. Sočno, proljetno voće koje je nekad stizalo malo kasnije, a zadnjih godina zori ranije i traje kratko, sve kraće. Kratko za moj pojam, jer živim u gradu i one zrele, sočne i slatke jagode uspijem nabaviti pred kraj travnja, iako su već u ožujku trgovine pune crvenih plodova, ali ja čekam njihov pravi trenutak, kad sam sigurna da me neće razočarati okus nezrele jagode. Sad je već sezona proljetnih jagoda skoro i gotova, pa ako još uspijete nabasati na sočne i zrele jagode, probajte ovu hrskavu galettu s mekanim i sočnim nadjevom. Ja moram sačekati par mjeseci, pa ću onda u kolovozu ponovo zaviriti pod zeleno lišće cjelogodišnjih jagoda koje rastu u našem vrtu s pogledom na more, krenut ću u berbu zrelih i sočnih jagoda i sigurno ću ponoviti ovu galettu, jer je fina za prste polizati!

Pavlova s jagodama - Pavlova with strawberries - Pavlova con le fragole

Ovo je proljeće pavlova opet bila u modi, ali ta ja moda prošla brzinom jedne piruete!

I ja sam zavrtila metlice miksera i zamutila perfektno kompaktni snijeg. Bijeli, prozračan, i uštirkan kao lelujajuća baletska tutu haljinica.

Svaki put kad se vrati sezona pavlove, ja obnovim teoriju o tehnici pripreme pavlove kao što se obnovi kazališna pretplata na sezonu baleta. Iznova proučim kako profesionalni slastičari bez greške pripremaju pavlovu i svaki put nabasam na neki novi detalj koji sam propustila ili zanemarila tokom prijašnjeg čitanja. To je isto kao kad iznova gledamo isti balet u izvedbi nekog novog ansambla.

Čokoladni kolač s bučom - Chocolate cake with pumpkin - Dolce al cioccolato con la zucca

Kad imam puno ostataka, a sve nešto po malo, onda pečem kolače u vrlo malim kalupima. A i ne samo kad moram potrošiti sve ostatke spremljene u hladnjak u malim posudicama, nego uvijek! Uvijek pečem u malim dozama, jer tko bi stigao sve pojesti, pa postali bi ogromni kao najveća buča na polju. Baš kao ona zaboravljena buča zategnute, sjajne kore koja samuje pod nekim još većim listom i čeka da ju netko otkrije.

Tako i mi još nismo uspjeli niti sve jesenjske zalihe potrošiti, iako nisu bili skriveni, pa se jesenjski plodovi još uvijek serviraju mada njihovi ovogodišnji nasljednici sigurno već bujaju i puze po zemlji, a možda već i cvatu. Bilo kako bilo, ja imam još jednu (i pol) lijepu, potpuno zdravu i tvrdu butternut tikvu od prošle godine koju ipak moram što prije potrošiti.

Pohani kruh - French toast - Pane fritto

Za doručak mi je najbolji, onako svježe prženi s pjenicom ulja po korici…a kad prsti ostanu masni i ušećereni, moraju se polizati, moraju!

Pohani kruh, supice, prženice, svaki kraj ima svoje ime, mi smo ga zvali jednostavno pohani kruh.

Svaka zemlja pak ima svoje ime, svi ga pripremaju na sličan ali jedinstveni način. Skoro svi, jer neki se ipak čude kako stari kruh može “doći k sebi” i postati prava delicija.

Netko najprije kruh umače u mlijeko, netko mlijeko uopće ne koristi. Ja najviše volim kad se jaja i mlijeko skupa smute, pa nda kriške kruha jednolično upiju smjesu, lijepo se napušu dok se peku i postanu mekane kao kolač.

Kad od doručka (zabunom) ostane koja kriška, onda je osiguran i desert za ručak ili za večeru, ako ga do večere netko krišom ne pojede kad osjeti prazninu u stomaku. Taj netko nije tako kompliciran kao ja, pa ga jede i hladnog. Ja ipak više volim kad mi on malo “dođe k sebi”, pa ga obavezno podgijem, jer mi tako više paše!

Pardulas

Da ste mi prije par mjeseci rekli da neću moći kući kad me bude volja, samo bih vas bila krivo pogledala i nasmijala se. Ne bih vam bila proturječila, jer obično prešutim negodovanje, ma nek’ svako misli što ga je volja, onako demokratski, a ja ću prvom prilikom ponovo kući. Za Uskrs, ako ne prije…

A gle me sada, disciplinirano sam izolirana u srcu žarišta pandemije koja nas je snašla ove lude 2020. godine. I trošim zadnje zalihe brašna na vrlo racionalan način, sve u pola doze, mada su i u normalna vremena moje doze uvijek reducirane, jer za nas dvoje je bolje da kontroliramo apetite. Ne da ne bismo smazali i veće količine hrane, pogotovo ovako izolirani i po cijele dane u blizini kuhinje i smočnice, ali onda bi nam dosadilo mlatiti stalno jedno te isto. No brašno moram štediti i vagati ga na grame, nema ga u dućanu, online shopovi su momentalno ofline, tj. toliko su ljudi navalili na ugljikohidrate da su pošiljke brašna i poštu zablokirale, a proizvođači su brašna do grla u paketima i pošiljkama i onda je lijepo demokratski bio red da se situacija malo zablokira i sredi.

Ali hrčak u meni zna organizirati zalihe i malo po malo, bez pretjerivanja i razbacivanja, brašno po malo trošim i još ga imam u teglama…malo ga imam, ali mora mi ga biti dovoljna.

Kolač od čokolade s kokosom - Chocolate cake with coconut - Dolce al cioccolato e cocco

Odcvale su ljubičice, i trešnje su odcvale, a sigurno su i jabuke već pomalo počele gubiti latice.

To sve samo nagađam, malo toga vidim, a i kad nešto uspijem uloviti dok brzinski projurim kraj obližnjeg polja, mogu samo ustanoviti da su mi ove godine utekla sva proljetna cvjetanja. Tko zna ako ću bazgu uhvatiti? Ovisi kako će brzo ljetno zagrijati, jer sam u svoj toj jurnjavi uspjela vidjeti da su grmovi bazge već obilatno prolistali. To je znak da malo fali do otvaranja mirisnih izdanaka.

Sebično sam nezasitna bogate flore koja cvjeta u vazama i nikako da se zasitim toplih cvjetnih mirisa koji se šire po terasi. Terasa mi je dragocjeni nastavak doma, moje viseće dvorište pod oblacima. Više nego inače mi znači širom otvoriti vrata sobe i izaći u šetnju. I sjesti na klupu. I promatrati kako sve oko mene postaje zelenije i kako ljubičasto cvijeće vene, a bijelo i žuto se cvijeće otvara i kako će za par tjedana jarko narančasti cvjetovi nara zablistati i lepršati na ljetno vrućem povjetarcu.

I to samo nagađam, jer od kada cijeli dan mogu promatrati sezonske mijene, primjetila sam da je moje viseće dvorište postalo savršeno sletište za leteću faunu koja je ove godine bogata i raznovrsna, ili i to samo nagađam…

Šećer s koricom naranče - Orange sugar - Zucchero all'arancia

Tko se sjeća kako smo nekad jeli naranče? Prerezane na pola, i to sa svom korom, zagrizali smo ih i zubima odstranjivali pulpu iz kore dok nam je sok curio niz bradu i vrat…Ne sjećam se da li smo te iste naranče oprali prije nego što smo u njih zagnjurili, ali to nama djeci tada nije bilo bitno!

Nekada su mi naranče bile interesantne, jer su one koje smo kod nas tada kupavali obično imale minijaturne kriške koncentrirane pri samom vrhu svakog ploda. Bili su to  Izraelski svjetlonarančasti plodovi, slatki i potpuno jednobojni. Te su naranče stizale u bivšu Jugu bez problema, tako da nama djeci uz banane, nisu falile niti naranče. Bilo je tada prirodnih vitamina i više nego danas. Tko je odrastao južnije uz Jadransku obalu bio je još sretniji, jer je imao i svježe vitamine iz vlastitih plodova i uz sočnu pulpu mogao je uživati i u pogledu na stablo, na krošnju, na cvjetove i zundave insekte koji su ih oblijetali. Mogao je uz stablo naranče pratiti kako se pravilno redaju godišnja doba i boje plodova. Ali to nas djecu tada nije zanimalo. Nije bila bitna razlika između domaće neprskane naranče i lijepo upakirane naranče iz dućana. Dapače, šarene smo papire u koje su bile upakirane naranče danima reciklirali i s njima se igrali. Nije bila važna sorta naranče. Tek kad smo poodrasli, počeli smo birati, jer jedna je presuha, druga ima debelu koru, treća nije ukusan…Tada nam je bilo važno da je naranča slatka, nikako kisela, a niti kiselkasta. Bilo je važno da je ona sočna, bila ona u srcu žuta, crvena ili narančasta. 

Pohane jabuke - Fried apples - Mele fritte

Ove sam jabuke u šlafroku pripremila na novi način tj. umjesto s praškom za pecivo, tijesto sam pripremila s ostatkom startera. Da, da, i ja sam startala sa starterom!

I uvijek mi je žao baciti ostatak startera kojeg većina ljudi niti ne spominje kad opisuje proces uzgoja startera ili ga jednostavno baci bez grižnje savjesti. Ja ne mogu, imam nekakvu unutrašnju blokadu kad je u pitanju bacanje hrane. Moj starter još nije potpuno dozreo, a kako ga redovito treba hraniti, ili kako se to stručno kaže, treba ga osvježiti, sad imam i novu zanimaciju, tj. moram smisliti način kako da iskoristim surplus koji ostane nakon svakog hranjenja.

Bez obzira što sam pročitala more informacija o uzgoju startera, kad sam se odlučila uzgojiti vlastiti prirodni starter, zapravo nisam znala u što se upuštam.

Mirisne pečene jabuke - Perfumed baked apples - Mele cotte al forno profumate

Da pojednostavim stvar, reći ću da ja jedem sve, ali sam izbirljiva…hmmm, znači da ne jedem sve…

Da počnem iznova, ja volim sve probati, ali to ne znači da mi se sve sviđa. U principu sve jedem, jer sve probam, ali sam izbirljiva i onda ono što mi nije po guštu, totalno izbjegavam, tj. niti to kupujem, niti to kuham (ni za Mr. M.-a, ma za nikoga, niti za lijek!)

Tako je to bilo od uvijek. Čak i kad su najjednostavnije jabuke u pitanju. To najpoznatije, najtraženije i najčešće voće srednjoevropske kuhinje je toliko različito da sam uspjela i jabuke podijeliti u kategoriju “volim” i “ne volim”.

Ako su jabuke sirove, onda ih volim samo ako su one kiselkaste, sočne  i hrskavene. Ne dajte mi brašnjaste jabuke, zapravo ako su one brašnjaste, onda ih mogu samo preraditi, skuhati ili ispeći i tek onda ih konzumiram, i tek dada mogu reći da volim sve vrste jabuka, brašnjaste se jabuke tad podrazumijevaju. A brašnjaste su i one prestarjele jabuke, one koje ponekad odspavaju duže vremena negdje u mraku smočnice. One se odmah prerađuju, to je definitivno, ma probam ja i te prestarjele jabuke, onako na brzak dok ih gulim i reckam, pa ako me iznenadi njihova odstajala svježina, onda mi ne smeta ako su smrežurane i malo mekše. Dok ih gulim i reckam uživam u iznenađenju okusa i sokova, pa tada pola izreckam, a pola pojedem onako sirove.

Pahuljice s lješnjacima i kakaom - Snowflakes with hazelnuts and cocoa - Fiocchi di neve con nocciole e cacao

Čekali smo snijeg, jer sa snijegom je atmosfera pred kraj godine baš onako bajkovita i meka i topla i vesela...Takva nam se atmosfera svidja i na tren nas izbaci iz svakodnevne strke i zbrke. Da je snijeg i pao i zablistao bezbrojnim kristalima svuda oko nas, tada bi to bilo to! Snijega nije bilo, ali kutija za kekse je bila puna pahulja. Na kratko, jer su te pahulje brzo nestale kao što se brzo topi snijeg kad sine toplo prosinačko sunce. Upravo su se i one topile u ustima, onako  prhke i sitne. Jedan zalogaj, pa još jedan i još jedan...

Pitice punjene jabukama - Hand pies with apple filling - Crostatine con il ripieno di mele

Ovih zadnjih tjedana u glavi mi se vrte samo brojke.

Brojke na poslu, brojke u kuhinji, brojke na računalu i na satu!

Nedostaju mi riječi, ali brojke se redaju u savršenom nizu, omjeri su točni, ravnoteža se poštuje, a vrijeme se računa na minute.

A onda stigne i neizbježno pitanje: a kako bi bilo da dodam…

Takve se dileme obično pretvore u novu varijantu nekog klasičnog kolača. Na kraju procesa od klasičnog kolača ostane samo lista namirnica, a oblik i tekstura postanu nešto potpuno novo. Tako sam i ovaj put krenula s namirnicama koje su sastav bezbroj naših kolača. Istina je da sam kolač pretvorila u pitu, zapravo u pite zalogajčiće (volim male stvari!), ali okus i miris tih pitica podsjeća na klasičnu pitu od jabuka, pa čak i na savijaču obogaćenu orasima, ili čak na pečene jabuke napunjene mljevenim orasima...

Keksi cvijet naranče napravljeni s aparatom za keske - Orange blossom cookies made with cookiemaker - Biscotti fior d'arancia fatti con lo sparabiscotti

Keksi, keksi, keksi!
Ovo je doba godine stvoreno za kekse.

Kuća sva miriše na vanilij šećer, na cimet, na naranču, a kad dođe red na medenjake onda će kombinacija mirisa raznih drugih začina i meda danima lelujati po stanu. Onda će večeri biti još toplije, a buđenja slađa od najslađeg keksa umočenog u toplu jutarnju kavu!

Zapravo ja volim započeti prosinac keksima, a završiti ga mekanim, prozračnim i visokim Pandorom, kojeg zam zavoljela nakon prvobitnog čuđenja. Onda sam ga proučila i naučila, tako da sada moj prosinac krene sa sitnim kolačićima kao što to naša tradicija voli, a završi gloriozno sa tim u vrh dignutim talijanskim čudom pod debelim slojem vanilij šećera.

Vanilij šećer ponekad namjerno zaboravim posuti po kolačima, ali ga nikad ne zaboravim umijesiti u tijesto. A da bi to tijesto bilo još mirisnije, dodam mu sve što mi padne na pamet, od začina, do aromatiziranih šećera…

Galetta s jabukama i orasime - Apple Galette with walnuts - Galetta con mele e noci

Ponekad je dobro vratiti se unatrag.
Ponekad se zaboravim vratiti unatrag.
Ponekad zaboravim dodati jednu žlicu domaćeg vanilij šećera u recept, čak ga zaboravim dodati i u kolač, ali mi je uvijek na umu kao i prvi post na blogu, kao i staklenka sa mutnim stjenkama obloženim slojevima štaub šećera u kredencu!
Ponekad se ipak prisjetim tog prvog i vrlo kratkog posta i početka ovog bloga...koji je krenuo bez nekog fiksnog i jasnog plana. Iznenadno!
Ponekad se treba prepustiti iznenađanju i uputiti se instinktivno u nepoznato.
Tako sam se ja uputila u pisanje bloga, pa sad kombiniram sastojke i mjere i prizore.
Tako to biva i s receptima, ali ništa tu nije banalno, sve je to kemija u punom smislu riječi, pa su neke reakcije iznenađujuće. Kao što su i rezultati iznenađujući, pogotovo ako su pozitivni, pa su reakcije upravo "wOw"!
Ponekad me najjednostaviji recepti ostave otvorenih ustiju u obliku velikog slova O iz riječi "wOw".
Pogotovo ako su sastojci recepta tako jednostavni i klasični, a u novoj kombinaciji dadu sve od sebe, pa čak i više od toga i onda je iznenađenje ljepše i od najljepšeg prizora tog recepta kojeg ste do tog trenutka ugledali.
Ponekad i najneugledniji kolač zamiriši tako primamljivo da nam zasjeni pogled i iznenadno postane hit sezone, postane prelijep, jer je tako ukusan i sočan i aromatičan.
Tako ponekad volim komplicirano kombinirati riječi, jer je smisao iznenađujući jednostavan kao recept ove galette.

Tiramisù krema u zdjeli s borovnicama – Tiramisù cream in the bowl with blueberries – Tiramisù crema nella ciotola con mirtilli

Potpuno sam zaboravila objaviti ovaj recept! Čak nisam niti riječ-dvije napisala uz recept, nego sam samo pripremila i uslikala ovo čudo, pa sam i recept napisala i kako to danas biva, objavila sam sličice na nekim hitrijim socijalnim mrežama, a na blog nisam više niti mislila. Niti na recept nisam mislila.I sad kad borovnicama nije više sezona, evo mene - točna kao Švicarski sat! Umjesto da pišem o tradicionalnom tiramisù desertu, ja se vraćam u toplije dane. I umjesto da pripremim nešto sezonski, ja uporno po svome...moram konačno objaviti ovo čudo, jer će sličice zastariti do nove sezone. I mogu se ispričavati na tisuću načina i izmišljavati razloge zbog čega je recept ostao mjesecima neobjavljen (a nekome bi možda bio i interesantan i koristan dok je još bilo svježih borovnica) ili vam mogu iskreno reći da sam blog zanemarila i da sam u svakodnevnoj jurnjavi i ja ušla u vrtlog drugih bržih načina komuniciranja sa (nepoznatim) svijetom. Tako vam i ja hitro objavim nešto na drugim socijalnim mrežama i svjesan sam da onda taj brzinski post kao što u trenutku osvane tako i za tren oka padne u zaborav, ali i ja jurim, brže od brzine, život juri brže i od mene i od brzine i u tom hitrom vrtlogu svatko svakoga stiže i pretiče i svi sa svima komuniciramo, a onda se i brzinski zaboravljamo.

Prutići od tikvica pečene u pećnici - Oven baked courgette's sticks- Bastoncini di zucchine cotti nel forno

Znam neke trikove koji mi uvijek olakšaju život, pogotovo kad sam u žurbi ili kad baš nemam neku eksplozivnu ideju za večer ili mi se uopće ne kuha (da i to se ponekad dogodi!).

Ovo je lažna fritura (za one koji ne znaju, prijevod na književni hrvatski jezik riječi fritura je ”prženje”), jer prava se fritura radi u puno vrelog ulja. Pravilno bi bilo pržiti u vrelom dubokom ulju ali ulje nikako ne treba dimiti, jer ako se ulje dimi, onda ono gori i proizvodi toksine….a kad imate malo vremena, to je sve tako komplicirano i za to vam trebe jedna prava nedjelja u sred radnog tjedna! Onda se treba snaći na bilo koji način i iako me svi krivo gledaju kad spomenem lažnu frituru, mislim da nisu svi tako odani pravoj frituri da nikad ne posegnu za nekim trikom i da si olakšaju posao.