Tko se sjeća kako smo nekad jeli naranče? Prerezane na pola, i to sa svom korom, zagrizali smo ih i zubima odstranjivali pulpu iz kore dok nam je sok curio niz bradu i vrat…Ne sjećam se da li smo te iste naranče oprali prije nego što smo u njih zagnjurili, ali to nama djeci tada nije bilo bitno!
Nekada su mi naranče bile interesantne, jer su one koje smo kod nas tada kupavali obično imale minijaturne kriške koncentrirane pri samom vrhu svakog ploda. Bili su to Izraelski svjetlonarančasti plodovi, slatki i potpuno jednobojni. Te su naranče stizale u bivšu Jugu bez problema, tako da nama djeci uz banane, nisu falile niti naranče. Bilo je tada prirodnih vitamina i više nego danas. Tko je odrastao južnije uz Jadransku obalu bio je još sretniji, jer je imao i svježe vitamine iz vlastitih plodova i uz sočnu pulpu mogao je uživati i u pogledu na stablo, na krošnju, na cvjetove i zundave insekte koji su ih oblijetali. Mogao je uz stablo naranče pratiti kako se pravilno redaju godišnja doba i boje plodova. Ali to nas djecu tada nije zanimalo. Nije bila bitna razlika između domaće neprskane naranče i lijepo upakirane naranče iz dućana. Dapače, šarene smo papire u koje su bile upakirane naranče danima reciklirali i s njima se igrali. Nije bila važna sorta naranče. Tek kad smo poodrasli, počeli smo birati, jer jedna je presuha, druga ima debelu koru, treća nije ukusan…Tada nam je bilo važno da je naranča slatka, nikako kisela, a niti kiselkasta. Bilo je važno da je ona sočna, bila ona u srcu žuta, crvena ili narančasta.
A crvene naranče smo obično kupovali u Trstu i meni su bile pravi hit. Što su bile crvenije, to su bile privlačnije. Te su naranče imale i poseban miris i ostavljale su lijepe fleke po stolnjacima i majicama! Danas znam razlikovati sorte naranči s crvenom pulpom. One bordo su pune soka i imaju intenzivan miris i tanku koru, one jarko crvene prošarane s narančastim su najbolje za jelo, zapravo su najbolje za sve, ali ih je šteta cijediti. Njih obavezno kupujem neprskane i od njihove kore s rumenim obrazima nastaje ovaj aromatizirani šećer. Postoje i naranče sa svjetlo crvenom pulpom, te su kiselkaste i osvježavajuće.
Mislim da su mi naranče oduvjek bile omiljeno zimsko voće i pojam mi je bio popiti punu čašu svježe iscijeđenog soka.
Danas volim naribati koricu naranče u kolače, bolja mi je od korice limuna. Sviđa mi se kad me popršću kapljice iz korice i kad mi zaškakljaju nosnice. Volim i namazati ruke mirisnim eteričnim uljem iz korice naranče.
Sigurno sam zbog svih tih malih detalja počela i spremati ovaj aromatizirani šećer.
Sačuvajte si ovaj recept za neka bolja vremena, kad ćete lakše nabaviti neprskane naranče nego danas.
ŠEĆER S KORICOM NARANČE
Omjer:
1 naranča, samo naribana korica (bez bijelog dijela!)
50 gr sitnog šećera
U zdjeli dobro prstima izmiješati naribanu koricu naranče i šećer. Mješavina će biti malo ljepljiva, jer će korica ispustiti eterična ulja.
Rasporediti aromatizirani šećer u tankom sloju na tacnu i ostaviti da se suši nekoliko dana na zraku (ili ga staviti u ugašenu pećnicu).
Kad se šećer dobro osuši nasuti ga u staklenku i čuvati ga u zatvorenoj staklenci do upotrebe. Staklenka se može držati i u hladnjaku, ali to nije potrebno ako šećer nije vlažan.
ORANGE SUGAR
The proportion:
1 orange, only grated zest (no white part of the zest!)
50 gr of fine sugar
In a bowl mix together with your fingers grated orange zest and sugar. The mixture will result little sticky because the zests will release essential oils.
Arrange the flavoured sugar in a thin layer on the tray and leave it to dry for several days on open air (or in the closed oven).
Once the sugar get well dried, store the flavoured sugar in closed jar. You can keep the jar in the refrigerator too, but it is not necessary if the sugar is no more moist.
ZUCCHERO ALL’ARANCIA
La proporzione:
1 arancia, solo scorza grattugiata (senza parti bianche!)
50 gr di zucchero fine
In una ciotola mischiare bene con le dita la scorza grattugiata d’arancia e lo zucchero. Il composto risulterà un po’ appiccicoso perché la scorza rilascerà gli oli essenziali.
Sistemare lo zucchero aromatizzato su un vassoio in uno strato sottile e lasciare che lo zucchero si asciughi all’aria per qualche giorno (oppure chiuso nel forno spento).
Una volta asciugato bene, conservare lo zucchero in un vaso di vetro chiuso. Il vaso di vetro si può mettere anche nel frigorifero, ma questo non è obbligatorio se lo zucchero non è umido.
Nessun commento:
Posta un commento