Biskvit s trešnjama - Sponge cake with cherries - Pan di spagna con le ciliegie

Ništa tu nije slučajno, sve je pomno isplanirano u ovoj vrlo “zen” priči.

Nisu se trešnje same popele na kolač, i to slučajno,  a nisu ni slučajno popadale po crvenom kineskom stoliću prije nego što su završile u i na kolaču.

Nije taj crveni kineski stolić sasvim slučajno postao podloga za ove fotografije kao što nije slučajno dospio k nama. Nije, čekao me je u trgovini azijskog namještaja i bila je to još jedna ljubav na prvi pogled. Bila je to jarko crvena, strastvena ljubav, isto tako jaka kao što je jaka moja ljubav prema trešnjama.

Sve ima svoje razloge, i crveni kineski stolić, i blizina Kine i Japana, i crvene trešnje koje tako kratko traju kao i njihovi cvjetovi koje u Japanu zovu sakura, i moja snažna ljubav prema trešnjama. I kontempliranje cvijeća ima svoje razloge. U Japanu kontempliraju cvjetanje trešanja i to je pravi festival, zove se hanami.
Hanami, kako to snažno zvuči, kako to vrlo “zen” odjekuje! A traje kratko i lagano je kao cvjetne latice koje otpadaju sa stabala i pretvaraju proljeće u zimsku vijavicu.

Brownie torta s trešnjama - Brownie tarte with cherries - Brownie torta con ciliegie

Ne pada trešnja daleko od stabla . . . ili je to bila jabuka . . . u svakom slučaju ja sam trešnje našla i ovdje gdje sam se davno preselila. Lovranske su trešnje nešto posebno, valjda zato jer je Lovran moj mali ljubljeni gradić (nostalgija čuda čini), a i zato jer su stvarno posebne, velike, sočne, tamno crvene i s vrlo malo crvića (sve trešnje imaju crviće, znači nisu vegansko voće!). A najbolje su tek ubrane sa stabla, pa kad onako tople i jedre puknu pod zagrizom i napune usta slatkoćom i svim mogućim aromama. Eto, trešnje u meni izaivaju Proustov sindrom! Jest da je on pisao o kolačićima, a ja o trešnjama, ali i one su isto završile u kolaču!