Krem juha od gljiva i kestena - Cream soup with mushrooms and chestnuts - Vellutata di funghi e castagne

Sve što je previše je suvišno, a sve to suvišno je nebitno. Tako počinje i priča o ovoj krem juhi i općenito o svemu što možete naći na ovom mjestu.

Ne volim pretjerivati sa začinima, volim da se par jednostavnih okusa fino izmiješa i da se sami nadopune tako da stvore neki novi, ali jedinstveni okus. Volim pojedinačno kušati svaki okus i aromu, volim da mi se ti okusi i arome duboko utisnu u sjećanje i da mi se svako toliko vrate sa željom da ih ponovo okusim.

Dve, tri arome i pokoja travka, to je dovoljno da se stvori čaroliju boja i mirisa i svega što si sami zaželite. A ja sam zaželjela toplu zdjelicu punu jeseni. I po boji, i po toplini, i po aromama. Ja sam zaželjela zdjelicu prepunu svega.

Gljive, kesten, krompir, suha rajčica….svaka od ovih namirnica je puna doživljaja, puna je rada i lutanja gore-dolje po Primorskoj šumi, puna je crvene i škrte Primorske zemlje, zemlje tvrđe od najtvrđeg kamena, vruće zemlje koja je rajčici dala slast i sve svoje bogatstvo. Puna je i mirisa travki koje uzgajam onako prirodno i neuredno u vazama na terasi. Sad te trave same i niknu, posiju se i niknu gdje najviše vole, onako prirodno i slobodno, bez ograničenja i jedva ih čekam da izvire  iz zemlje u tim vazama na terasi.

Krem juha od tikvica - Cream soup with courgettes - Vellutata di zucchine

U ranu jesen je riječ o bojama, o tonovima i o njihovoj toplini.

Svjetle su boje nježne.

Jarke su boje živahne.

Zagasite su boje tople.

Tamne su boje melankonične.

Moje su boje tamne, obično crna ili antracit siva, pa i tamno plava ili zelena, onako kao zelena staklena boca od mineralne vode ili boja tamno zelene tikvice…ponekad i kesten smeđa. Nisu hlande tamne boje, barem to nisu moje tamne boje.

Obožavam prirodne i duboke sjene, uvijek tražim sjenu, čak i kad se protiv svih pravila i navika odlučim promijeniti kolotečinu i zaplivati u svjetle nijanse. Sjene daju pokret i žive su, one se pomiču i igraju tonovima tako da tonovi postanu valoviti. U tami osvjetle dubine, a na svjetlu stišaju žar.

Niti svjetle boje nisu hladne iako su skoro prozirne, kao voda, kao led…sjene ih omekšaju i kao da ih zagriju.

Paradajz juha - Tomato soup - Zuppa di pomodoro

Paradajz ili pomidor, bez obzira kako ga gdje nazivamo, to je rajsko voće, to je Raj-čica!

Zvali ga mi xitomati kao stari Asteki ili pomo d’amore kao što su ga prozvali Francuzi ili paradies Apfel kao Njemci od kojih smo ime posvojili i prilagodili ga našem jeziku kontinentalne Hrvatske ili pomodoro kao Talijani, a i od njih nam se riječ svidjela, pa smo i nju prilagodili našem jeziku u Hrvatskom priobalju.

Koju god riječ izaberete, ona opiše nešto dragocjeno, kao da stiže iz raja ili nešto zlata vrijedno!

Valjda je taj netko koji je tom povrću i dao ime, imao osjećaj da je u raju kad je prvi put zagrizao okrugli, sočni, topli i rumeni plod te davne, ne sjećam se točno koje godine, nakon što je otkriven tada novi kontinent i sva njegova bogatstva!