Obično ljeto započne kad počnu zoriti rajčice, kad je sunce najjače, kad blješti i zrake mu se odbijaju od glatke kože rajčica kao bumerang. Ona svjetlost koju plodovi rajčice ne upiju, zagriju te crvene plodove i pretvori se u topli miris ekstrakta iz same biljke. Crvene, okrugle rajčice sam voljela brati onako vruće, otrljala bih ih u odjeću i zagrizla…onako vruće, još u vrtu po kojem sam bosa lutala dok bi me sitne grudice crvene primorske zemlje žuljale među prstima…
Ljubav prema rajčicama još traje, još je i jača, jer ih sad bolje poznajem. Za to mi je trebalo vremena i prostora, vremena da dobro upoznam rajčice i njihovu šaranu narav. Prostora da na njih naiđem, da se s njima sudarim i da se u njih zatreskam kao tinejdžeri u prvu ljubav.