29/09/18

Krem juha od tikvica - Cream soup with courgettes - Vellutata di zucchine

U ranu jesen je riječ o bojama, o tonovima i o njihovoj toplini.
Svjetle su boje nježne.
Jarke su boje živahne.
Zagasite su boje tople.
Tamne su boje melankonične.
Moje su boje tamne, obično crna ili antracit siva, pa i tamno plava ili zelena, onako kao zelena staklena boca od mineralne vode ili boja tamno zelene tikvice…ponekad i kesten smeđa. Nisu hlande tamne boje, barem to nisu moje tamne boje.
Obožavam prirodne i duboke sjene, uvijek tražim sjenu, čak i kad se protiv svih pravila i navika odlučim promijeniti kolotečinu i zaplivati u svjetle nijanse. Sjene daju pokret i žive su, one se pomiču i igraju tonovima tako da tonovi postanu valoviti. U tami osvjetle dubine, a na svjetlu stišaju žar.
Niti svjetle boje nisu hladne iako su skoro prozirne, kao voda, kao led…sjene ih omekšaju i kao da ih zagriju.

21/09/18

Slatki kruh s maslinovim uljem - Sweet bread with olive oil - Pane dolce all'olio d'oliva

Vjerujem da ste primijetili da ne pratim normalni tok objave postova i recepata, da obično objavim recepte sa zakašnjenjem ili baš u zadnji čas. Umjesto da vam nešto ponudim prije nego što tome nečemu počne sezona, kao svi ostali normalni bloggeri, ja uvijek kasnim i objavim to nešto kad su svi već svoje smučkali i ispekli i pofotkali i kad su već u nekim novim pripremama. Zapravo izbjegavam taj pritisak nekog "moranja", pa onako spontano slijedim svoj tok misli i želja, te kuham i fotkam, a ponekad i pišem direktno iz srca, bez obaveza. Nisam vam ja baš neki promoter, a niti savjetnik, nisam još dobro uskladila svoj bioritam sa web medijima, tj. dobre savjete kako što pripremiti i aranžirati ili uslikati vam mogu dati, ali nikako da sve u detalje unaprijed isplaniram, mada sam imala dobru namjeru i čvrstu volju slijediti neki raspored.  Ne pratim masu, nego polako, po svom putu, spora sam vam ja za današnju žurbu. Dok ja zadovoljim svoje standarde....ode voz, a s vozom ode i vrijeme i ljudi i zbivanja (autokritika!!!).
Ipak sam još uvijek uvjerena da ću prije ili kasnije ipak nešto napraviti po planu, bez improvizacije i kreativnih promjena u toku zbivanja…jer obično to tako krene, mimo puta…nešto iz hladnjaka treba brzo potrošiti, nečega sam previše kupila, neka iznenadna želja me spopadne i onda umjesto dizanog tijesta skuham juhu, a i klimatske promjene utječu na tok zbivanja.

13/09/18

Knedle sa šljivama - Potato dumplings with plums- Gnocchi di patate con le prugne

Ljeto je uporno kao tvrda ljuska oraha! Ljeto opstaje i odbija svaki i najmanji znak promjene vremena kao što se ljuska oraha odupire pritisku drobilice, dok god može. Jedino što nam ljeto pokazuje svoje obilje na sve načine, a ljuska oraha svoj plod skriva do zadnjeg časa, dok onako bučno i oštro popuca i u sto sitnih komadića se rasprši u prostoru.
Ljeto je ipak malo ležernije, ono se voli pokazivati i pretjerati u obilju i bojama, u okusima i raznolikosti.
I kao što je ovo ljeto pretjeralo s paradajzom, tako nas je opet iznenadilo obiljem šljiva. Zapravo nas je na to obilje mjesecima pripremalo, jer su sitni, zeleni plodovi sve više sličili minijaturnim lubenicama i visili na granama koje su od težine skoro dodirivale tlo. Ahhh koje je to olakšanje za grane kad se oslobode plodova e ponovno počnu lepršati po ritmu vjetra. A vjetra kod nas ima, a i bilo ga je taj dan kad je bura zavihorila svom snagom i u trenu slomila granu šljive.