Kad mi nedostaju riječi, pišem slikama. To mi nekako bolje ide. Nisam neki govornik, obično mi riječi zapnu negdje na pola puta, pa onda i mozak naglo zakoči, a onda posegnem za foto aparatom i s jednim "klik-om" riješim problem.
Imala sam još nekoliko Hokkaido tikvi koje sam si donijela od mame za zimnicu, onako kao pravi gastarbajter, sve što stane u auto, putuje s nama. Bez obzira što se pri pakovanju Mr. M. malo uzbudi, ali ipak traži najbolje mjesto za sve te male stvari koje mene malo prebace doma kad onako zagusti u duši. I te su tikve tako preživjele jesen i pola zime i sad je i Mr. M. zahvalam tom slatkastom tikvastom okusu, jer kad zagrizete ove pogačice, sve vas prožme aroma slatkoće i miris svih začina što sam u njih umijesila.