Nisu se trešnje same popele na kolač, i to slučajno, a nisu ni slučajno popadale po crvenom
kineskom stoliću prije nego što su završile u i na kolaču.
Nije taj crveni kineski stolić sasvim slučajno postao podloga
za ove fotografije kao što nije slučajno dospio k nama. Nije, čekao me je u trgovini azijskog namještaja i bila je to još jedna ljubav na prvi pogled. Bila je to jarko crvena, strastvena ljubav, isto tako jaka kao što je jaka moja ljubav prema trešnjama.
Sve ima svoje razloge, i crveni kineski stolić, i blizina
Kine i Japana, i crvene trešnje koje tako kratko traju kao i njihovi cvjetovi koje
u Japanu zovu sakura, i moja snažna ljubav prema trešnjama. I kontempliranje cvijeća ima svoje razloge. U Japanu kontempliraju cvjetanje trešanja i to je pravi festival, zove se hanami.
Hanami, kako to snažno zvuči, kako to vrlo “zen” odjekuje! A traje kratko i lagano je kao cvjetne latice koje otpadaju sa stabala i pretvaraju proljeće u zimsku vijavicu.
Hanami, kako to snažno zvuči, kako to vrlo “zen” odjekuje! A traje kratko i lagano je kao cvjetne latice koje otpadaju sa stabala i pretvaraju proljeće u zimsku vijavicu.