
Jutro je svanulo baš zamagljeno i mutno, i mrzlo i sve se uokolo smrzlo. A smrzli se i krovovi i željezne ograde, i balkoni i ceste…i tlo. Sigurno se i grbavo, staro stablo divlje jabuke smrzava u parku. Nisam ga stigla jutros niti pogledati. Na križanju su ulice bile užurbane više nego obično, jer je mraz zamutio i vjetrobrane automobila i zamaglio ih toplim dahom. Baš sam i ja jutros bila smrznuta i u nekoj sumaglici, toplo isparavanje daha mi je zamutilo pogled, jutarnja žurba mi je zamutila misli i nisam se sjetila baciti pogled na staro, grbavo stablo. Ne znam da li je jutro dočekalo s ono malo lišća koje je na njemu do jučer lepršalo ili je i zandnje lišće izgubilo pod teretom vlage? Tako sam zamućeno projurila pokraj stabla divlje jabuke, kao što su zamućeno dani studenog projurili i studen su donijeli tik tih zadnjih par dana u mjesecu studenom koji studeno zvuči kao što studen nosi. Kad mraz i magla oviju zoru i sumrak, znak je da se bliži početak prave zime, zubate zime koja štipa dušu i pogled i mrzne topli dah koji nam muti pogled na jutro.