Galetta sa šljivama - Plum galette - Galetta con susine

I ove su nas godine šljive obradovale bogatom i dugotrajnom berbom. Ja počnem sa selektivnom berbom čim stignem kući početkom kolovoza. Nisu tada šljive bile zrele, još su bile onako hrskave i trpke, ali mene ta njihova  kisela narav osvježava. Volim kad one imaju konzistenciju jabuke, kad nisu niti previše slatke niti previše sočne. Zavravo volim jesti poprilično nezrele šljive, a ne kad one zapravo postanu sirovi pekmez.

Stablo naše šljive Stenlice (zapravo se zove sorta Stanley, ali ovaj put moram pisati po Vuku, kako se čita) je jedno jedino u vrtu, ali je dovoljno i veliko i bujno da nahrani i nas i susjede, i prijatelje i znance, i ptice i kukce. I tko zna tko bi još mogao potegnuti za zrelom šljivom da stablo raste u blizini javnog puta. Jer to tako biva, kad je nešto blizu puta, nema toga tko bi mogao  zabraniti slučajnom prolazniku da pruži ruku prema primamljivom zalogaju.

Zalogaju koji je poprilično i velik i težak, zalogaj koji bi mogao  nahraniti gladnog i ushićenog prolaznika. 57 gr zrelosti u skoro 7 cm bujnosti! Takve su naše Stenlice.

Preokrenuti kolač od zelenih šljiva - Upside down cake with green plums - Torta rovesciata con susine verdi

Zapela sam za okrenute torte kao hlače za plot!

Mogla bih napisati listu raznih preokenutih torti koje spremam sa svim i svačim.

Mogla bih, a ako me pitate zašto se ne bacim na posao, na to vam pitanje ne bih vam znala odgovoriti.

Zapravo i znam, djelomično znam zašto sve to pisanje i objavljivanje recepata stavljam u drugi, treći, u bezbrojno daleki plan. Obično su obaveze u najprvijem planu (znam da se ne kaže tako, ali dobro mi zvuči), pa tako posao, posao, posao koji završi kasno i onda svi moji recepti završe još kasnije i to vrlo hitro i direktno u našim tanjurima prije nego ih stignem zrihtati i ovjekovječiti fotoaparatom itd.

Dok mi je sadržaj u mislima, imam osjećaj da mi je glava prepuna, da mi puca od tog svog zbivanja u vijugama kao što puca ormar pun hlača (ne samo mojih), jer hlače su meni draže nego haljine…Kakve veze imaju hlače s mislima i okenutim kolačima?

Zapravo imaju puno veze, jer kako bih se ja verala po stablima trešanja u nekakvom haljetku. Nikako.

Kako bih ja brala šljive i razapinjala se po terasama primorskog tla u nekakvom haljetku? Nikako, i to je bolje obavljati u hlačama.

I dobro je to što su moji recepti uvijek u reduciranim dozama, bez previše sastojaka, lagani su i brzi, jer bi inače i moje hlače bile prepune kao što mi je i glava uvijek prepuna i sigurno bi popucale po svim šavovima i bez da se pentram po plotu.

Preokrenuti kolač s karameliziranim višnjama - Upside down cake with caramelized sour cherries - Torta rovesciata con amarene caramellate

O ovom sam kolaču već davno pisala, još na početku egzistencije ovog bloga.

Mogla bih reći da se blog periodički ponavlja. Kao i moda, što više starimo to se stvari sve češće ponavljaju.

Ima u tom ponavljanju i obnavljanju i dobroga. Svaki put kad recept ponovim i s njega skinem prašinu, on je bolji i bolji. Pečenjem i ponovnim pečenjem sam ovaj recept malo izmijenila, malo popravila, malo dotjerala fotografije što je meni najveće zadovljstvo u svom tom pripremanju, stiliziranju i naravno kušanju! Zapravo je ova verzija malo i drugačija, jer sam izbacila kiselo vrhnje iz recepta. Kolač samo s maslacem je ipak pravi kolač. Vrhnje je vrhnje, i ono se kao i moda periodički ponavlja u kolačima, ali maslac je maslac. On je konstanta, barem kod mene. Kao što je i domaći vanilij šećer konstanta, ali ga obavezno zaboravim napomenuti. No on je obavezan u mojim kolačima. I to puna puncata žlica domaćeg vanilij šećera, neće kolač biti presladak od te žlice šećera, a neće mu niti aroma biti prejaka, jer taj šećera zapravo samo upije toliko arome vanilije koliko mu treba da zamiriše.