Pitice punjene jabukama - Hand pies with apple filling - Crostatine con il ripieno di mele

Ovih zadnjih tjedana u glavi mi se vrte samo brojke.

Brojke na poslu, brojke u kuhinji, brojke na računalu i na satu!

Nedostaju mi riječi, ali brojke se redaju u savršenom nizu, omjeri su točni, ravnoteža se poštuje, a vrijeme se računa na minute.

A onda stigne i neizbježno pitanje: a kako bi bilo da dodam…

Takve se dileme obično pretvore u novu varijantu nekog klasičnog kolača. Na kraju procesa od klasičnog kolača ostane samo lista namirnica, a oblik i tekstura postanu nešto potpuno novo. Tako sam i ovaj put krenula s namirnicama koje su sastav bezbroj naših kolača. Istina je da sam kolač pretvorila u pitu, zapravo u pite zalogajčiće (volim male stvari!), ali okus i miris tih pitica podsjeća na klasičnu pitu od jabuka, pa čak i na savijaču obogaćenu orasima, ili čak na pečene jabuke napunjene mljevenim orasima...

Keksi cvijet naranče napravljeni s aparatom za keske - Orange blossom cookies made with cookiemaker - Biscotti fior d'arancia fatti con lo sparabiscotti

Keksi, keksi, keksi!
Ovo je doba godine stvoreno za kekse.

Kuća sva miriše na vanilij šećer, na cimet, na naranču, a kad dođe red na medenjake onda će kombinacija mirisa raznih drugih začina i meda danima lelujati po stanu. Onda će večeri biti još toplije, a buđenja slađa od najslađeg keksa umočenog u toplu jutarnju kavu!

Zapravo ja volim započeti prosinac keksima, a završiti ga mekanim, prozračnim i visokim Pandorom, kojeg zam zavoljela nakon prvobitnog čuđenja. Onda sam ga proučila i naučila, tako da sada moj prosinac krene sa sitnim kolačićima kao što to naša tradicija voli, a završi gloriozno sa tim u vrh dignutim talijanskim čudom pod debelim slojem vanilij šećera.

Vanilij šećer ponekad namjerno zaboravim posuti po kolačima, ali ga nikad ne zaboravim umijesiti u tijesto. A da bi to tijesto bilo još mirisnije, dodam mu sve što mi padne na pamet, od začina, do aromatiziranih šećera…

Galetta s jabukama i orasime - Apple Galette with walnuts - Galetta con mele e noci

Ponekad je dobro vratiti se unatrag.
Ponekad se zaboravim vratiti unatrag.
Ponekad zaboravim dodati jednu žlicu domaćeg vanilij šećera u recept, čak ga zaboravim dodati i u kolač, ali mi je uvijek na umu kao i prvi post na blogu, kao i staklenka sa mutnim stjenkama obloženim slojevima štaub šećera u kredencu!
Ponekad se ipak prisjetim tog prvog i vrlo kratkog posta i početka ovog bloga...koji je krenuo bez nekog fiksnog i jasnog plana. Iznenadno!
Ponekad se treba prepustiti iznenađanju i uputiti se instinktivno u nepoznato.
Tako sam se ja uputila u pisanje bloga, pa sad kombiniram sastojke i mjere i prizore.
Tako to biva i s receptima, ali ništa tu nije banalno, sve je to kemija u punom smislu riječi, pa su neke reakcije iznenađujuće. Kao što su i rezultati iznenađujući, pogotovo ako su pozitivni, pa su reakcije upravo "wOw"!
Ponekad me najjednostaviji recepti ostave otvorenih ustiju u obliku velikog slova O iz riječi "wOw".
Pogotovo ako su sastojci recepta tako jednostavni i klasični, a u novoj kombinaciji dadu sve od sebe, pa čak i više od toga i onda je iznenađenje ljepše i od najljepšeg prizora tog recepta kojeg ste do tog trenutka ugledali.
Ponekad i najneugledniji kolač zamiriši tako primamljivo da nam zasjeni pogled i iznenadno postane hit sezone, postane prelijep, jer je tako ukusan i sočan i aromatičan.
Tako ponekad volim komplicirano kombinirati riječi, jer je smisao iznenađujući jednostavan kao recept ove galette.