Knedle sa šljivama - Potato dumplings with plums- Gnocchi di patate con le prugne

Ljeto je uporno kao tvrda ljuska oraha! Ljeto opstaje i odbija svaki i najmanji znak promjene vremena kao što se ljuska oraha odupire pritisku drobilice, dok god može. Jedino što nam ljeto pokazuje svoje obilje na sve načine, a ljuska oraha svoj plod skriva do zadnjeg časa, dok onako bučno i oštro popuca i u sto sitnih komadića se rasprši u prostoru.

Ljeto je ipak malo ležernije, ono se voli pokazivati i pretjerati u obilju i bojama, u okusima i raznolikosti.

I kao što je ovo ljeto pretjeralo s paradajzom, tako nas je opet iznenadilo obiljem šljiva. Zapravo nas je na to obilje mjesecima pripremalo, jer su sitni, zeleni plodovi sve više sličili minijaturnim lubenicama i visili na granama koje su od težine skoro dodirivale tlo. Ahhh koje je to olakšanje za grane kad se oslobode plodova e ponovno počnu lepršati po ritmu vjetra. A vjetra kod nas ima, a i bilo ga je taj dan kad je bura zavihorila svom snagom i u trenu slomila granu šljive.

Paradajz juha - Tomato soup - Zuppa di pomodoro

Paradajz ili pomidor, bez obzira kako ga gdje nazivamo, to je rajsko voće, to je Raj-čica!

Zvali ga mi xitomati kao stari Asteki ili pomo d’amore kao što su ga prozvali Francuzi ili paradies Apfel kao Njemci od kojih smo ime posvojili i prilagodili ga našem jeziku kontinentalne Hrvatske ili pomodoro kao Talijani, a i od njih nam se riječ svidjela, pa smo i nju prilagodili našem jeziku u Hrvatskom priobalju.

Koju god riječ izaberete, ona opiše nešto dragocjeno, kao da stiže iz raja ili nešto zlata vrijedno!

Valjda je taj netko koji je tom povrću i dao ime, imao osjećaj da je u raju kad je prvi put zagrizao okrugli, sočni, topli i rumeni plod te davne, ne sjećam se točno koje godine, nakon što je otkriven tada novi kontinent i sva njegova bogatstva!

Mlaka krompir salata sa začinskim travama - Lukewarm potato salate with aromatic herbs - Insalata tiepida di patate con erbe aromatiche

Kad vani zakuha onda svi maštamo o totalnoj svježini, vanjskoj i unutarnjoj, pa bi onda i hrana trebala biti hladna da se iznutra ne bismo pretjerano zagrijali. Mislite? . . . Zapravo bi trebala biti mlaka, da termički šok ne napravi suprotan efekat i prouzroči znojenje, ali ne zbog vanjske visoke temperature nego zbog prehladne tvari koje unosimo u organizam. Hrana treba biti lagana, vrlo lagana, tek toliko puna i teška da nas zasiti, jer prepun želudac i žega nisu dobar par!

Iz istog raznoga u pustinji nomadi piju topli čaj pod suncem koji peče i suši sve oko sebe i odbija se od kvarcnih zrnaca kako bi još jače svjetlilo. Eto, umjesto da pretjerujemo s razno raznim hladnim i prehladnim obrocima i razgolićeni šetamo pod suncem i riskiramo ne samo da nas opali toplotni udar nego i da zadobijemo opake opekline i još ozbiljnije posljedice opaljene kože, trebali bi češće pametno kopirati one čiji su primjeri korisni, jer sunce ne oprašta, koliko nam godi u minimalnim dozama, toliko nam loše čini ako se ne zaštitimo.

I to nam pustinjski nomadi lijepo poručuju dok pomno zamotani u njihova tamno plava ruha posmatraju jantar žuti čaj svojim plavim očima obrubljenim crnilom.