Pečene jabuke s mrvičastim nadjevom od badema - Baked apples with almond crumble - Mele al forno con il crumble alle mandorle

Jutro je svanulo baš zamagljeno i mutno, i mrzlo i sve se uokolo smrzlo. A smrzli se i krovovi i željezne ograde, i balkoni i ceste…i tlo. Sigurno se i grbavo, staro stablo divlje jabuke smrzava u parku. Nisam ga stigla jutros niti pogledati. Na križanju su ulice bile užurbane više nego obično, jer je mraz zamutio i vjetrobrane automobila i zamaglio ih toplim dahom. Baš sam i ja jutros bila smrznuta i u nekoj sumaglici, toplo isparavanje daha mi je zamutilo pogled, jutarnja žurba mi je zamutila misli i nisam se sjetila baciti pogled na staro, grbavo stablo. Ne znam da li je jutro dočekalo s ono malo lišća koje je na njemu do jučer lepršalo ili je i zandnje lišće izgubilo pod teretom vlage? Tako sam zamućeno projurila pokraj stabla divlje jabuke, kao što su zamućeno dani studenog projurili i studen su donijeli tik tih zadnjih par dana u mjesecu studenom koji studeno zvuči kao što studen nosi. Kad mraz i magla oviju zoru i sumrak, znak je da se bliži početak prave zime, zubate zime koja štipa dušu i pogled i mrzne topli dah koji nam muti pogled na jutro.

Krem juha od gljiva i kestena - Cream soup with mushrooms and chestnuts - Vellutata di funghi e castagne

Sve što je previše je suvišno, a sve to suvišno je nebitno. Tako počinje i priča o ovoj krem juhi i općenito o svemu što možete naći na ovom mjestu.

Ne volim pretjerivati sa začinima, volim da se par jednostavnih okusa fino izmiješa i da se sami nadopune tako da stvore neki novi, ali jedinstveni okus. Volim pojedinačno kušati svaki okus i aromu, volim da mi se ti okusi i arome duboko utisnu u sjećanje i da mi se svako toliko vrate sa željom da ih ponovo okusim.

Dve, tri arome i pokoja travka, to je dovoljno da se stvori čaroliju boja i mirisa i svega što si sami zaželite. A ja sam zaželjela toplu zdjelicu punu jeseni. I po boji, i po toplini, i po aromama. Ja sam zaželjela zdjelicu prepunu svega.

Gljive, kesten, krompir, suha rajčica….svaka od ovih namirnica je puna doživljaja, puna je rada i lutanja gore-dolje po Primorskoj šumi, puna je crvene i škrte Primorske zemlje, zemlje tvrđe od najtvrđeg kamena, vruće zemlje koja je rajčici dala slast i sve svoje bogatstvo. Puna je i mirisa travki koje uzgajam onako prirodno i neuredno u vazama na terasi. Sad te trave same i niknu, posiju se i niknu gdje najviše vole, onako prirodno i slobodno, bez ograničenja i jedva ih čekam da izvire  iz zemlje u tim vazama na terasi.

Slatki kruh s kestenom i maslinovim uljem - Sweet bread with chestnuts and olive oil - Pane dolce di castagne all'olio d'oliva

U iščekivanju kiše…ruke su u džepovima, ramena uzdignuta tik do ušiju, a glava bi najradije nestala negdje u dubini okovratnika jakne. Pramen kose mi škaklja nos, a par dugih vlasi su mi se zalijepile na usnice. Puše, zrak je topalo, stiže u refulima i u istom ritmu se ramena uzdižu da ipak taj zrak ne uđe u jaknu i ne napuše ju kao balon. Nije hladno, ali zrak snažno stiže, udara po licu, razbacuje kosu i vitla tu kosu u zamršeni grm.

Ruke su još uvijek u džepovima, prsti se igraju nekim suhim sjemenkama koje su ostale u tu od proljeća. To su sjemenke nekog zimskog žbunja koje sam zaboravila i ostavila u tami ormara da se suše. U jednom su džepu sjemenke veće, a u drugom su sitne i skoro ih teško razbirem prstima, kao da su se uvukle u šavove. Sjećam se dobro kad sam ih ubrala s namjerom da ih zapiknem u neku vazu na terasi. Podijelila sam ih u dva džepa da se ne pomiješaju…i zaboravila na njih. Do sada, dok nisam ponovno ruke uvukla u džepove i poigrala se suhim, crnim sjemenkama mirte.