Voćne lučke od bijelih bresaka – White peaches ice lollies - Ghiaccioli di pesche bianche

Ljeto je!

Ljeto je kad nas pogled u nebo u trenu oslijepi, a zadah nam se gazi pod sparnim utegom nevidljive moći!

I kad nam sluh ogluši snažan zvuk glazbe iz obližnjeg parka, a cvrčci nas uspavljuju dok i njihova glazba ne utihne!

Ljeto je i kad je odbrojavanje dana do odmora sve kraće, a sati koji nas dijele od polaska su beskonačni!

Breskve su sočne i mirisne, a svaki zagriz me preplavi toplinom dok mi ljepljivi nektar curi po prstima i dlanu, curi mi čak do podlaktice, curi po svuda i suši se na koži kao puževa slina…jer je ljeto, jer je vruće, jer se osušen nektar breskve najbolje opera u slanoj vodi dok mi ruke još uvijek mirišu na zrele plodove.

Fritule s bazgom - Fritters with elderflowers - Frittelle con il sambuco

Neka digne ruku tko nije radio sok, tj. sirup od bazge. Ja svake godine berem bazgu i radim sirup od bazge po starom receptu (možete ga pročitati ovdje). Radim ga u malim količinama, jer Mr. M. nije ljubitelj ni mirisa niti okusa bazge. Uvijek imam sirup od bazge u hladnjaku, jer mi je bolji od najboljeg soka i baš mi osvježi dan u ove ljetne sparine! Bolje i od najboljeg klimatizatora!

Možda ste vi svoj sirup i potrošili, jer je poznata stvar da sok od bazge brzo nestane, on nestane istom brzinom kao što se brzo njegovi cvjetići pretvore u bobice. Kad pripremim sirup, teško mi je odoliti, a da ga odmah ne isprobam, ali bi ga trebalo ostaviti da barem malo odstoji prije upotrebe, barem dok se ne pojave prve bobice na grmovima bazge, i dok zadnji grozdovi cvjetova još uvijek opstaju na najvišim granama. To čekanje traje samo par tjedana...
Do tih zadnjih mirisnih cjetića može se doseći samo uz pomoć dugačke kuke privlačeći grane polako i nježno da ih ne biste slomili, jer će vam se sigurno i druge godine brati bazga za sok i za čaj, a i da vam osvježi dan bez da uključite klimatizator.
Znači, kad vam sirup odstoji par tjedana i postane najbolji za upotrebu, a još uvijek uspijete nabrati i najzadnje cvjetne grozdove koji krase vrhove grmova bazge, onda si pripremite ove fritule. Zapravo su cjetovi samo fora, tako su minijaturni i nježni da se niti ne osjete u fritulame, pa ako ih  napravite i bez cjetova biti će vam odlične!

Kolač od kestena s lješnjacima bez glutena - Gluten free cake with chestnuts and hazelnuts - Dolce di castagne con nocciole senza glutine

Dugo sam se spremala napisati recept za ovaj kolač.

Još od lani, možda i od preklani, ali mi uvijek uleti nešto zanimljivije, a već sam s kestenom toliko toga ispekla, da sam morala napraviti malu stanku. A onda sam taj recept i ostavila kao rezervu za dane bez ideja. Kad je u pitanju kesten, nije mi problem izmisliti nešto novo ili ubaciti kesten u već isprobani stari recept, jer me nije još niti jednom iznevjerio.

Kuhani, oguljeni i smrvljeni kesten, još kad je Lovranski...a ovaj put sam baš u zamrzivaču imala još malo onog pravog kestena iz mog malog mjesta i malo lješnjaka u nekoj staklenci...

Da ne kažem da je ovaj recept poslužio i za iskoristiti zalihe i isprazniti ostatke namirnica iz staklenki koje su se nagomilale na policama i u hladnjaku...

Marmelada od naranče - Orange marmalade - Marmellata d'arancia

Uvijek me iznova očaraju marmelade u malim staklenkama koje obično poslužuju za doručak u hotelima, a kako sam ja nepopravljivi sakupljač svih mogućih staklenki, pogotovo onih malo posebnih ili maksimalno geometrijskih oblika, nakupila sam si tih minijaturnih staklenki, da se nađu, da mi ne bi baš jedna minijaturna staklenka trebala da u nju spremim onu zadnju žličicu marmelade koja obično ostane na dlu i po stijenkama posude za kuhanje.

Uvijek me je privlačila i marmelada od naranče koju sam viđala baš samo u hotelima ili susretala u romanima koji su opisivali englesku aristokraciju. Iako nekad nisam previše razmišljala o tome da u Engleskoj naranče ne rastu i da je ta marmelada totalno suprotna svim pravilima prirode i logike (osim one komercijalno-kolonijalne logike), uvijek sam sanjala o marmeladi od mirisnih naranči.

Marmelada od naranče se nije uklapala u moje podneblje, niti u naše kulinarske navike, čak je ušla u kategoriju namirnica “nemoguće je to napraviti kod kuće”! Naše su zimnice bile jednostavne i među pekmezima je vladao svestrani pekmez od šljiva koji volim pripremati po našem tradicionalnom receptu i koji nikad ne nedostaje u kolekciji zimnice!

Fritule s bučom bez jaja - Fritters with pumpkin without eggs - Frittelle con la zucca senza uova

Pravo je vrijeme za fritule, tj. po meni se karnevalski kolači i krafne mogu pripremati ciju godinu. Oni nisu sezonske namirnice već se mogu sa sezonsim namirnicama kombinirati! Čak se i ja tu i tamo upustim u nekakvo prženje, iako je kod mene od uvijek uveden veto za prženu hranu (znam, znam, crna sam ovce, pogotovo ako k tome dodam da je Mr. M. naprosto lud za prženom hranom!!!).
Postoji samo par iznimki koje imaju dozvolu uskočiti u vrelo ulje, jer i mene obara s nogu pohano meso, faširanci i prženi karnevalski kolači. Ostale prženice me ne mame, ni mirisom, a pogotovo ne teksturom . . . ne mogu zamisliti da se neke fine namirnice trebaju umotaju u sto slojeva razno raznih tekućih i mrvičastih sastojaka, kad su same po sebi pune aroma!

Ali ako spomenete fritule. . . evo me odmah, jurim, i moram si zadati mjeru prije nego što mi ruka posegne za prvom fritulom, da ne pretjeram, jer mi je mjeru teško poštivati kad je riječ o već spomenutim karnevalskim prženicama!

Slatki kruh s aromom naranče i bademima - Sweet bread with orange flavour and almonds - Pane dolce con aroma d'arancia e mandorle

Volim zimu! A vi?

Volim i zimsko voće, pogotovo volim agrume…mmmm naranče su mi najdraže od svih agruma, jer imaju debelu koricu koja polagana ispušta miris eteričnog ulja dok se suši na ridijatoru. Da barem u stanu imamo peć na drva, onda bi se miris naglo osušenih korica naranče još više osjetio u zraku.

Volim čistiti naranče i volim miris koji se tada širi zrakom dok mi nevidljive kapljice mirisnog ekstrakta iz korice škakljaju nosnice i boje prste.

Kad mi kuća zamiriše na osušenu koricu naranče, znak je da se te korice trebaju obilatno naribati i umijesiti u dizano tijesto. Tada obično zamijesim ovaj dizani slatki kruh kojeg možete zvati i babka ili pletenica. Važno je da ono miriše na zimu i na agrume i da je prošarano tankim narančastim ribanim koricama.

Slatki kruh Božićna zvijezda - Christmas star bread - Stella di Natale pane dolce

Puhala je bura i šuštalo je lišće zavijeno u vrtlog. Nosili su ga refuli hladnog, suhog vjetra dok su sunčeve zrake probijale kroz gustu tkaninu teških, tamno zelenih zavjesa na školskim prozorima.

Gledali smo neke projekcije, pa je u trebalo zamračiti učionicu, ali je jedna uporna zraka sunca našla jedinu rupu na tkanini i ušuljala se među nas. Presjekla je svjetlosnu zraku koja je izlazila iz projektora i na susretu dviju zraka stvorila se svjetlosna kolizija. Dvije su sjajne zrake eksplozivno proizvele novu svjetlosnu zvijezdu u sred učionice.

Bližili su se školski praznici i Božić tada nismo iščekivali i obilježavali kao danas. Bili su to jednostavni dani, čekali smo zadnje dane prosinca i pokoji dar pod borom i konačno školske praznike. Čekali smo doček nove godine i vatromet i bor koji smo kitili tik pred kraj godine. Čekali smo stol pun kolača i maštali večeru uz svijeće.

U meni je i danas ostao taj isti laički osjećaj prema Božiću, dovoljno mi je osvjetliti dom toplim svjetlom svjećica i lampica, doboljan mi je miris dizanih kolača i cimeta. I obraduje me čestitka koja stigne poštom i neka posebna poštanska marka. Kao nekada, kad smo čestitke iščekivali i slagali ih pod okićenim borom. I sad me obraduje topli prosinački dan i vedra zvjezdana noć. I iščekujem praznike kao nekad one školske, iščekujem razno razne dizane kolače i kekse koje smo nekad pekli danima da bi se zasladili tih zadnjih prosinačkih dana u iščekivanju Nove. Sad iščekujem odmor od godine koja je proletila u tren oka i nadam se novoj i boljoj i drugačijoj i dužoj.

Pekmez od nara i jabuke - Pomegranate and apple jam - Confettura di melagrana e mele

Kad naiđem na nar, ne mogu mu odoliti, pa mi jedan, dva, tri nara nisu dovoljni, iako znam da ću provesti nekoliko sati u društvu tamno crvenih, svjetlucavih zrnaca, pa možda i više ako odlučim da od crvenog zrnja nešto pripremim.

Kad naiđem na nar, sjetim se kad sam kao mala jedva čekala da stignu zreli plodovi paketom iz Dalmacije. Onda mi je jedan nar bio dovoljan i najljepši dar koji sam mogla dobiti. Zato mu niti sada ne mogu odoliti, kad stigne sezona nara kao da se vratim unazad i obuzme me isto onakvo ushićenje koje me obuzimalo kad bih s obje ruke zagrlila veliku riznicu tamno crvenih rubina. Ne sjećam se kako smo tada nar otvarali, sjećam se slatko kiselkastog okusa zrnja koje mi je pucalo u ustima i punilo ih mirisnim sokom. Sjećam se prstiju zamazanih crvenim sokom i tisuću mikroskopskih kapljica po pločicama i ormarićima kuhinje.

Očistiti nar mi danas nije problem, od kada sam se ispraksirala otvoriti nar bez da oštetim niti jedno zrno, pravi mi je užitak raskoliti velike plodove nara koji upravo pucaju pod pritiskom prstiju, pa se onda zrnje nara prosuje i prekotrlja po stolu kao svjetlucavi rubini i ne zaprlja niti pločice niti kuhinjske ormariće.

Pečene jabuke s mrvičastim nadjevom od badema - Baked apples with almond crumble - Mele al forno con il crumble alle mandorle

Jutro je svanulo baš zamagljeno i mutno, i mrzlo i sve se uokolo smrzlo. A smrzli se i krovovi i željezne ograde, i balkoni i ceste…i tlo. Sigurno se i grbavo, staro stablo divlje jabuke smrzava u parku. Nisam ga stigla jutros niti pogledati. Na križanju su ulice bile užurbane više nego obično, jer je mraz zamutio i vjetrobrane automobila i zamaglio ih toplim dahom. Baš sam i ja jutros bila smrznuta i u nekoj sumaglici, toplo isparavanje daha mi je zamutilo pogled, jutarnja žurba mi je zamutila misli i nisam se sjetila baciti pogled na staro, grbavo stablo. Ne znam da li je jutro dočekalo s ono malo lišća koje je na njemu do jučer lepršalo ili je i zandnje lišće izgubilo pod teretom vlage? Tako sam zamućeno projurila pokraj stabla divlje jabuke, kao što su zamućeno dani studenog projurili i studen su donijeli tik tih zadnjih par dana u mjesecu studenom koji studeno zvuči kao što studen nosi. Kad mraz i magla oviju zoru i sumrak, znak je da se bliži početak prave zime, zubate zime koja štipa dušu i pogled i mrzne topli dah koji nam muti pogled na jutro.

Krem juha od gljiva i kestena - Cream soup with mushrooms and chestnuts - Vellutata di funghi e castagne

Sve što je previše je suvišno, a sve to suvišno je nebitno. Tako počinje i priča o ovoj krem juhi i općenito o svemu što možete naći na ovom mjestu.

Ne volim pretjerivati sa začinima, volim da se par jednostavnih okusa fino izmiješa i da se sami nadopune tako da stvore neki novi, ali jedinstveni okus. Volim pojedinačno kušati svaki okus i aromu, volim da mi se ti okusi i arome duboko utisnu u sjećanje i da mi se svako toliko vrate sa željom da ih ponovo okusim.

Dve, tri arome i pokoja travka, to je dovoljno da se stvori čaroliju boja i mirisa i svega što si sami zaželite. A ja sam zaželjela toplu zdjelicu punu jeseni. I po boji, i po toplini, i po aromama. Ja sam zaželjela zdjelicu prepunu svega.

Gljive, kesten, krompir, suha rajčica….svaka od ovih namirnica je puna doživljaja, puna je rada i lutanja gore-dolje po Primorskoj šumi, puna je crvene i škrte Primorske zemlje, zemlje tvrđe od najtvrđeg kamena, vruće zemlje koja je rajčici dala slast i sve svoje bogatstvo. Puna je i mirisa travki koje uzgajam onako prirodno i neuredno u vazama na terasi. Sad te trave same i niknu, posiju se i niknu gdje najviše vole, onako prirodno i slobodno, bez ograničenja i jedva ih čekam da izvire  iz zemlje u tim vazama na terasi.

Slatki kruh s kestenom i maslinovim uljem - Sweet bread with chestnuts and olive oil - Pane dolce di castagne all'olio d'oliva

U iščekivanju kiše…ruke su u džepovima, ramena uzdignuta tik do ušiju, a glava bi najradije nestala negdje u dubini okovratnika jakne. Pramen kose mi škaklja nos, a par dugih vlasi su mi se zalijepile na usnice. Puše, zrak je topalo, stiže u refulima i u istom ritmu se ramena uzdižu da ipak taj zrak ne uđe u jaknu i ne napuše ju kao balon. Nije hladno, ali zrak snažno stiže, udara po licu, razbacuje kosu i vitla tu kosu u zamršeni grm.

Ruke su još uvijek u džepovima, prsti se igraju nekim suhim sjemenkama koje su ostale u tu od proljeća. To su sjemenke nekog zimskog žbunja koje sam zaboravila i ostavila u tami ormara da se suše. U jednom su džepu sjemenke veće, a u drugom su sitne i skoro ih teško razbirem prstima, kao da su se uvukle u šavove. Sjećam se dobro kad sam ih ubrala s namjerom da ih zapiknem u neku vazu na terasi. Podijelila sam ih u dva džepa da se ne pomiješaju…i zaboravila na njih. Do sada, dok nisam ponovno ruke uvukla u džepove i poigrala se suhim, crnim sjemenkama mirte.

Kolač sa sjemenkama buče i jabukama - Cake with pumpkin seeds and apples - Dolce con semi di zucca e mele

Moj je kolač ovaj put pretjerao, uzdigao se kao vulkan baš u sredini pleha i pukao, tek toliko da si sam upropasti izgled (i meni izazove gužvanje lica), a bila sam sigurna da će ostati ravan i ravnomjerno visok kako bi mrvičasta površina došla do izražaja. Takav je bio kad sam ga prvi put pekla, savršeno ravan i mrvičast, pa sam ovaj put bila više nego sigurna kako će pečen izgledati, ali eto iznenađenja, niti je fotogeničan, niti sam uspjela uhvatiti fokus onako kako se to meni sviđa. Dobro da nije i procurio, nego je samo stvorio mali jarak kao razmaknute zavjese na prozorskom oknu, tek toliko da ne bude onakav kakvog sam si ja zamislila. No ukusom i bojom me nije iznevjerio. Sjemenke golice su mu dale lagani zelenkasti štih i orašasti okus, baš onakav kakav sam očekivala, koštunjav, cimetast i osvježavajuć! Uopće nije sličan nekom jesenjskom kolaču, jer moj je prvi kolač sa sjemenkama buče bio potpuno jesenjski, ali i ovaj je pun jeseni kao i drveće na mojoj terasi koje se nazire kroz razgrnute zavjese na prozorskim oknima. Pun je jabuka, cimeta i bučinih sjemenki!

Krafne s kestenom - Donuts with chestnuts - Frittelle con le castagne

Kao hrčak sam lani spermila gomilu kestena u led, i za kuhanje, i za pečenje, a i već oguljenog i taj mi je najdraži. A onaj za kuhanje, koji je još u ljusci volim zaboraviti, jer s njim nikad kraja poslu, a onda kad si hoću totalno zakomplicirati život, uputim se raditi još i neke uvrnute rolade s kesten pireom umjesto da ga jednostavno zdrobim i umijesim u dizano tijesto. 

Jer dizano tijesto je zakon, njega nikad dosta, i slanog i slatkog, i običnog i neobičnog. Da ne ponavljam stalno jedan te isti kuglof ili kruh od kestena, a da ne iznevjerim omiljeno mi dizano tijesto, zamijesila sam krafne…s kestenom!

Krafne su krafne, nema boljega, a krafne s kestenom su vrhunac najboljega.

Krem juha od tikvica - Cream soup with courgettes - Vellutata di zucchine

U ranu jesen je riječ o bojama, o tonovima i o njihovoj toplini.

Svjetle su boje nježne.

Jarke su boje živahne.

Zagasite su boje tople.

Tamne su boje melankonične.

Moje su boje tamne, obično crna ili antracit siva, pa i tamno plava ili zelena, onako kao zelena staklena boca od mineralne vode ili boja tamno zelene tikvice…ponekad i kesten smeđa. Nisu hlande tamne boje, barem to nisu moje tamne boje.

Obožavam prirodne i duboke sjene, uvijek tražim sjenu, čak i kad se protiv svih pravila i navika odlučim promijeniti kolotečinu i zaplivati u svjetle nijanse. Sjene daju pokret i žive su, one se pomiču i igraju tonovima tako da tonovi postanu valoviti. U tami osvjetle dubine, a na svjetlu stišaju žar.

Niti svjetle boje nisu hladne iako su skoro prozirne, kao voda, kao led…sjene ih omekšaju i kao da ih zagriju.

Slatki kruh s maslinovim uljem - Sweet bread with olive oil - Pane dolce all'olio d'oliva

Vjerujem da ste primijetili da ne pratim normalni tok objave postova i recepata, da obično objavim recepte sa zakašnjenjem ili baš u zadnji čas. Umjesto da vam nešto ponudim prije nego što tome nečemu počne sezona, kao svi ostali normalni bloggeri, ja uvijek kasnim i objavim to nešto kad su svi već svoje smučkali i ispekli i pofotkali i kad su već u nekim novim pripremama. Zapravo izbjegavam taj pritisak nekog "moranja", pa onako spontano slijedim svoj tok misli i želja, te kuham i fotkam, a ponekad i pišem direktno iz srca, bez obaveza. Nisam vam ja baš neki promoter, a niti savjetnik, nisam još dobro uskladila svoj bioritam sa web medijima, tj. dobre savjete kako što pripremiti i aranžirati ili uslikati vam mogu dati, ali nikako da sve u detalje unaprijed isplaniram, mada sam imala dobru namjeru i čvrstu volju slijediti neki raspored.  Ne pratim masu, nego polako, po svom putu, spora sam vam ja za današnju žurbu. Dok ja zadovoljim svoje standarde....ode voz, a s vozom ode i vrijeme i ljudi i zbivanja (autokritika!!!).

Ipak sam još uvijek uvjerena da ću prije ili kasnije ipak nešto napraviti po planu, bez improvizacije i kreativnih promjena u toku zbivanja…jer obično to tako krene, mimo puta…nešto iz hladnjaka treba brzo potrošiti, nečega sam previše kupila, neka iznenadna želja me spopadne i onda umjesto dizanog tijesta skuham juhu, a i klimatske promjene utječu na tok zbivanja.

Knedle sa šljivama - Potato dumplings with plums- Gnocchi di patate con le prugne

Ljeto je uporno kao tvrda ljuska oraha! Ljeto opstaje i odbija svaki i najmanji znak promjene vremena kao što se ljuska oraha odupire pritisku drobilice, dok god može. Jedino što nam ljeto pokazuje svoje obilje na sve načine, a ljuska oraha svoj plod skriva do zadnjeg časa, dok onako bučno i oštro popuca i u sto sitnih komadića se rasprši u prostoru.

Ljeto je ipak malo ležernije, ono se voli pokazivati i pretjerati u obilju i bojama, u okusima i raznolikosti.

I kao što je ovo ljeto pretjeralo s paradajzom, tako nas je opet iznenadilo obiljem šljiva. Zapravo nas je na to obilje mjesecima pripremalo, jer su sitni, zeleni plodovi sve više sličili minijaturnim lubenicama i visili na granama koje su od težine skoro dodirivale tlo. Ahhh koje je to olakšanje za grane kad se oslobode plodova e ponovno počnu lepršati po ritmu vjetra. A vjetra kod nas ima, a i bilo ga je taj dan kad je bura zavihorila svom snagom i u trenu slomila granu šljive.

Paradajz juha - Tomato soup - Zuppa di pomodoro

Paradajz ili pomidor, bez obzira kako ga gdje nazivamo, to je rajsko voće, to je Raj-čica!

Zvali ga mi xitomati kao stari Asteki ili pomo d’amore kao što su ga prozvali Francuzi ili paradies Apfel kao Njemci od kojih smo ime posvojili i prilagodili ga našem jeziku kontinentalne Hrvatske ili pomodoro kao Talijani, a i od njih nam se riječ svidjela, pa smo i nju prilagodili našem jeziku u Hrvatskom priobalju.

Koju god riječ izaberete, ona opiše nešto dragocjeno, kao da stiže iz raja ili nešto zlata vrijedno!

Valjda je taj netko koji je tom povrću i dao ime, imao osjećaj da je u raju kad je prvi put zagrizao okrugli, sočni, topli i rumeni plod te davne, ne sjećam se točno koje godine, nakon što je otkriven tada novi kontinent i sva njegova bogatstva!

Mlaka krompir salata sa začinskim travama - Lukewarm potato salate with aromatic herbs - Insalata tiepida di patate con erbe aromatiche

Kad vani zakuha onda svi maštamo o totalnoj svježini, vanjskoj i unutarnjoj, pa bi onda i hrana trebala biti hladna da se iznutra ne bismo pretjerano zagrijali. Mislite? . . . Zapravo bi trebala biti mlaka, da termički šok ne napravi suprotan efekat i prouzroči znojenje, ali ne zbog vanjske visoke temperature nego zbog prehladne tvari koje unosimo u organizam. Hrana treba biti lagana, vrlo lagana, tek toliko puna i teška da nas zasiti, jer prepun želudac i žega nisu dobar par!

Iz istog raznoga u pustinji nomadi piju topli čaj pod suncem koji peče i suši sve oko sebe i odbija se od kvarcnih zrnaca kako bi još jače svjetlilo. Eto, umjesto da pretjerujemo s razno raznim hladnim i prehladnim obrocima i razgolićeni šetamo pod suncem i riskiramo ne samo da nas opali toplotni udar nego i da zadobijemo opake opekline i još ozbiljnije posljedice opaljene kože, trebali bi češće pametno kopirati one čiji su primjeri korisni, jer sunce ne oprašta, koliko nam godi u minimalnim dozama, toliko nam loše čini ako se ne zaštitimo.

I to nam pustinjski nomadi lijepo poručuju dok pomno zamotani u njihova tamno plava ruha posmatraju jantar žuti čaj svojim plavim očima obrubljenim crnilom.

Muffin s američkim borovnicama i pistacijima - Muffins with blueberries and pistachio nuts - Muffin con mirtilli americani e pistacchi

Osim klasičnog siječanjskog početka, ja svake godine krajem srpnja iznove započinjem razmišljati o nekom novom početku. Nije da iz subote u subotu ne započinjem uvijek iznova, ali ovi kasno srpanjski početci su ono što se ne može iščekati bez osjećaja da vam je koža tijesna. Ili je bolje reći kožun, jer kasni srpanjski dani su žarki pod blještavim zenitom, pa čak i kad nebesko noćno tijelo zamijeni užarenu zvijezdu i zrikavci glasno upale noć. Kožun mi je sve tijesniji, a dah kratak i težak.

Onda je razmišljanje o nekoj promjeni sve češće i dugotrajnije. I noć ne donosi spokoj, a dan je duži nego zapravo i jeste dug. Svako toliko napnem uho i osluškujem kad će i odakle stići skroz neprimjenti propuh. Više me nije strah propuha i svako večer, kad zrikavci upale noć, pripremim mu dobrodošlicu i otvorim mu i vrata i prozore, jer očekujem da donese dašak svježine i ugasi žegu dana. Naučila sam loviti propuh kao leptire u mrežu. Pripremam mu prolaz i osluškujem njegov dolazak ušima i svim osjetilima, jer i u očima mi godi malo svežine da kapci olakšaju i ne zatvaraju se pod teretom vlage.

Zrak je gust kao mast. I kao mast se topi u dodiru s kožunom. Sve postaje ljepljivo i koža me štipa i tjera me da još više žudim za novim početkom.

Brze slane kiflice s ricotta sirom - Quick salty croissants with ricotta cheese - Croissants veloci con la ricotta

Cvrčci su cvrčali u žitu. U zrelom žitu koje se meškorilo i šumilo kao more. Zlatno, žuto more izraslo na šupljim stabkama slame.

Žito su već poželi, u rane jutarnje sate, ranije nego obično, i na polju su ostali ležati cilindri slame. Sunčaju se pod zenitom i sanjaju hladovinu. Duboku hladovinu štaglja da ohlade mirisnu vlagu žarkih srpanjskih dana.

Sve se žuri, i priroda i ljudi. Za vremenom žalimo, jer ono nas pretiče, brže je od nas. I nepovratno.

I kola su već krenula da pokupe cilindre slame s polja, opet su poranili, sve im se nešto žuri. Priroda ih tjera, i ona je u žurbi. Pretiče nas i zbunjuje. Kao da sanja okove leda koji će brzo stići, prebrzo. I zlatno, žuto more će biti zaboravljeno pod srebrnim iskrama hladnog sunca.

Cijeli je prirodni ciklus užurban i ushićen kao da taj čas mora zaokružiti svoj vijek. Hitro promiče pokraj zlatnih cilindara slame koji su do jučer bili razbacani po polju, a sad već uredno čekaju kola da ih pokupe i pohrane u hladovini štaglja, daleko od žarkog zenita.